Prema definiciji med je slatki, gusti, viskozan, tekući ili kristalizirani proizvod što ga medonosne pčele proizvode od nektara medonosnih biljaka ili od medne rose (izlučevine nekih kukaca). Sva odstupanja od ove definicije isključuju med kao takav. Posljednjih nekoliko godina svjedoci smo sve većeg broja patvorina meda koje su prisutne na našem tržištu, stoga se posebna pažnja posvećuje razvoju analitičkih metoda koje su u mogućnosti otkriti patvorine meda na tržištu. Jednako tako med je jedna od najkompleksnijih mješavina ugljikohidrata nastalih prirodnim procesima. Sastoji se od mono- i disaharida (80-85%), vode (15-20%) i drugih organskih i anorganskih tvari, a njegov sastav i svojstva ovise o biljnim vrstama koje pčela posjećuje, okolišnim i klimatskim karakteristikama područja s kojeg med potječe, te načinu proizvodnje meda. Po svojoj peludnoj slici i kemijskim karakteristikama med se razlikuje ovisno o botaničkom i zemljopisnom podrijetlu, te se vezano uz deklariranje meda vežu i analitičke metode utvrđivanja vrste i količine peludnih zrnaca (melisopalinološka analiza meda) i elektrovodljivost. U tu svrhu analizirani su različiti uzorci meda kako bi se utvrdilo botaničko podrijetlo meda te postoji li povezanost između označavanja vrste meda i analize peludnih zrnaca. U šezdeset uzoraka meda analizirana je elektrovodljivost i provedena je melisopalinološka analiza. Uzorci su bili različite vrste meda kao što su bagrem, kesten, lipa. Od ukupno 60 analiziranih uzoraka, njih 32% odnosno 19 uzoraka nije zadovoljivo zahtijevane propise o kvaliteti. Melisopalinološkom analizom utvrđeno je 17 uzoraka koji su deklarirani kao uniflorni med, a sastav peludnih zrnaca to ne dokazuje. Korištene analize pokazale su se učinkovite u otkrivanju mogućih patvorina. Praćenje kvalitete meda na tržištu nužno je radi osiguranja zaštite potrošača, te od sve boljih tehnika patvorenja meda i sve veća potreba za razvojem i ulaganjem u metode za otkrivanje patvorenih proizvoda.