Tuga je normalna reakcija na gubitak, stvaran ili zamišljen, koji će se dogoditi ili se već dogodio, a javlja se kod svih ljudi. Poremećaji raspoloženja su najčešća skupina duševnim poremećaja. Predstavljaju emocionalna stanja koja mogu biti povišena, što uključuje hipomaniju i maniju, a mogu biti i snižena, što ubraja depresiju. Poremećaji raspoloženja ne označavaju svaku promjenu raspoloženja, koje su normalne kod svakog čovjeka, već jake i nagle promjene raspoloženja koje utječu na svakodnevno funkcioniranje čovjeka. Dijagnoza depresije postavlja se na temelju kliničke slike, povijesti bolesti, obiteljske anamneze i praćenjem tijeka bolesti. Uobičajeni simptomi uključuju sniženo raspoloženje, socijalnu izolaciju, poremećaje spavanja i apetita, promjene težine, beznađe i bespomoćnost, gubitak motivacije i interesa, pretjeranu zabrinutost i suicidalne misli. Većina oboljelih se bori sa simptomima, ne tražeći pomoć liječnika. Mnogo pacijenata oboljelih od depresije počine samoubojstvo, bez da su ikada imali pristup psihijatrijskom liječenju. Liječenje se najbolje postiže kroz kombinaciju farmakoterapije i psihoterapije, a upotrebljava se i elektrokonvulzivna terapija. Liječenjem se postiže ublažavanje ili potpuno uklanjanje simptoma, a za pacijenta je bitno da se vrati svom svakodnevnom radnom i socijalnom okruženju. Medicinska sestra je prva osoba koja se susreće s depresivnim pacijentom te uzima podatke za sestrinsku anamnezu, stoga je bitno da uspostavi odnos povjerenja s bolesnikom. Ima važnu ulogu u komunikaciji s pacijentom, pokazivanju empatije i razumijevanja, prepoznavanju nuspojava terapije i sprječavanju mogućih komplikacija. Prevencija i rano prepoznavanje ključ su uspješnog liječenja. Bitnu ulogu ima i obitelj bolesnika, koja svojim sudjelovanjem može pridonijeti oporavku bolesnika.