Kongenitalna dijafragmalna hernija je razvojni poremećaj dijafragme u sklopu kojeg može doći do prolapsa trbušnih organa u prsnu šupljinu, koji na taj način sprječavaju normalan razvoj pluća i plućne vaskularizacije. Može se dijagnosticirati tijekom trudnoće ili neposredno nakon poroda, a zahtijeva hitnu intenzivnu skrb što uključuje mehaničku ventilaciju, liječenje plućne hipertenzije, praćenje kliničke stabilizacije bolesnika, a zatim i kirurško zbrinjavanje. Defekt se najčešće može pronaći na lijevoj strani, a opisani su rijetki slučajevi obostrane dijafragmalne hernije. Kroz lijevostrani defekt u prostor prsne šupljine mogu prolabirati lijevi režanj jetre, slezena, crijeva, želudac i ponekad bubreg ili gušterača. Dijafragmalna hernija je rijetka kongenitalna malformacija koja nastaje od oko 1 na 2500 živorođene novorođenčadi i to češće muške djece (1:0,69). Incidencija kongenitalne dijafragmalne hernije u Hrvatskoj iznosi 2,67 na 10 000 ukupno rođenih, bez razlike u stopama po godini ili regiji u zemlji, također s većom učestalošću kod muške novorođenčadi. U razdoblju od 16.-24. tjedna gestacije ultrazvučnim pregledom otkriveno je više od 70% slučajeva. Dijagnoza nakon poroda se potvrđuje nativnom snimkom srca i pluća. O stupnju hipoplazije pluća ovisi klinička slika. Kod fizikalnog pregleda dominiraju cijanoza, tahipneja, dispneja, uvučeni abdomen i smanjena pokretljivost prsnog koša na zahvaćenoj strani. Kirurško zbrinjavanje defekta se odgađa dok se stanje novorođenčeta ne stabilizira. Medicinska sestra ima važnu ulogu u timu koji skrbi o novorođenčadi s dijafragmalnom hernijom. Često je uloga medicinskih sestara/tehničara manje cijenjena u odnosu na druge medicinske struke. Potrebno je naglasiti da je medicinska sestra ta koja najviše vremena provodi s pacijentom, a naročito s bolesnim novorođenčetom. Stoga iskustvo i znanje koje posjeduju uvelike im pomaže da na vrijeme reagiraju ukoliko primjete promjenu na stanju pacijenta što pridonosi kvalitetnijem i bržem oporavku bolesnika, smanjenje smrtnosti i mogućnosti nastanka komplikacija. Cilj cijelog medicinskog tima je dobrobit i oporavak bolesnog novorođenčeta, a medicinska sestra je ravnopravan dio tog tima. Važno je da je medicinska sestra educirana za rad s djecom. Svaku promjenu stanja koju medicinska sestra uoči mora znati tretirati na što prikladniji način, i spriječiti ukoliko je to moguće.