Sažetak | Epilepsija predstavlja kronični sindrom u kojem dolazi do pojave epileptičkih napadaja zbog neumjerenog pražnjenja živčanih stanica. Obilježena je poremećajima u lokomotornim funkcijama, autonomno visceralnim funkcijama, osjetima, svijesti i ponašanju. Može nastati kao posljedica djelovanja provocirajućih čimbenika, apscesa, tumora, cista, vaskularnih poremećaja mozga, akutnih i kroničnih infekcija, perinatalnih oštećenja te metaboličkih poremećaja. Nasljedni čimbenici također igraju veliku ulogu u formiranju bolesti stoga je detaljno uzimanje anamnestičkih podataka vrlo važno u dijagnosticiranju i liječenju iste. Navedeni prediktori potenciraju stvaranje epileptogene zone u području cerebralnog tkiva. Vrlo je učestala dijagnoza u populaciji. Incidencija iznosi gotovo 1% što potvrđuje činjenicu da najmanje oko pedeset milijuna ljudi širom svijeta boluje od navedene dijagnoze. Epileptični napadaji se pojavljuju u različitim vremenskim intervalima, a razmaci između pojedinih napadaja mogu se mjeriti minutama, danima, tjednima, mjesecima i godinama. Najveći dijelom se prvi napadaj pojavljuje do dvadesete godine života. Postoje različiti oblici epileptičkih napadaja poput generaliziranog i fokalnog, epileptičnog statusa te posebnih sindroma. Epileptični status predstavlja za život opasno stanje zbog mogućnosti nastanka sistemne anoksije. Jedna od najvažnijih dijagnostičkih pretraga u otkrivanju epilepsije je elektroencefalografija kojom se prati i bilježi električna aktivnost mozga. Kronični sindrom se može liječiti farmakološkim putem što označava unos različitih lijekova kojima se suzbijaju epileptični napadaji. Edukacija bolesnika o važnosti redovite primjene lijekova kao i mogućnosti pojave neželjenih učinaka je ključan faktor pozitivnog ishoda liječenja. Isto tako kirurško liječenje kao i provođenje intermitentne električne stimulacije su načini sprječavanja nastanka opetovanih epileptičkih napadaja. Medicinska sestra predstavlja neizostavan dio zdravstvenog tima u praćenju stanja pacijenta i pružanju pomoći prije, tokom te nakon epileptičnog napadaja, obavljanju fizičke i psihičke pripreme prije svakog dijagnostičkog postupka kao i edukaciji bolesnika i obitelji o svim važnim aspektima epilepsije. Određivanjem sestrinskih dijagnoza te preciznih ciljeva i intervencija omogućuje se provođenje što kvalitetnije zdravstvene skrbi. |