Transtorakalnom biopsijom (TTB) uvodi se igla kroz kožu do patološke promjene u torakalnoj regiji koja obuhvaća plućni parenhim, pleuru ili medijastinum u svrhu uzimanja uzorka stanice ili tkiva. Prije odluke o invazivnoj dijagnostičkoj tehnici, potrebno je poznavati različite tehnike TTB i njihove mogućnosti koje se donose prema indikacijama za izvođenje same pretrage. Važno je razmotriti i kontraindikacije koje mogu biti apsolutne i relativne. Samo uzimanje uzorka vrši se pod kontrolom neke od radioloških tehnika oslikavanja, a najčešće korištene uključuju ultrazvuk, kompjutoriziranu tomografiju (CT) i CT fluoroskopiju o kojoj odlučuje liječnik koji izvodi navedenu metodu. Sam postupak ovisi kako o vještini radiologa koji pribavlja uzorak tako i o vještini citopatologa koji interpretira isti. Uzeti uzorci tkiva šalju se na daljnju citološku i patohistološku obradu, odnosno mikroskopsku potvrdu koji su bitni u postavljanju konačne dijagnoze te planiranju medikamentne, kirurške, iradijacijske i svake druge terapije. Obzirom na veliki dijagnostički doprinos i minimalnu stopu komplikacija CT-om vođena transtorakalna biopsija se sve više koristi kao metoda izbora za dijagnostiku malignih oboljenja torakalne regije. Dobro planiranje i priprema bolesnika ključ su za uspješno izvođenje transtorakalne biopsije. Naglasak je na timskom radu obzirom na to da je u uspješnu provedbu dijagnostičke intervencije uključen veliki broj ljudi. Medicinska sestra sudjeluje u pripremi bolesnika za pretragu, tijeku izvođenja medicinskog postupka kao član radiološkog tima i postproceduralnoj skrbi za bolesnika.