Tjelesna aktivnost se odnosi se na sve aktivnosti u svakodnevnom životu koje mogu biti profesionalne aktivnosti, sportske, kondicijske, kućanske te mnoge druge. Redovito provođena tjelesna aktivnost koja je prilagođena zdravstvenim i funkcionalnim osobitostima osobe, te ima odgovarajući intenzitet, trajanje i učestalost uvelike utječe na povećanje funkcionalne sposobnosti organizma. Tjelesna aktivnost može imati veliki broj pozitivnih učinaka na psihičko zdravlje, povećanje tjelesnih sposobnosti, smanjiti učestalost pojave određenih bolesti, pomoći u razvoju i održavanju zdravih kostiju, mišića i zglobova, te mnoge druge. S druge strane, nepravilni načini izvođenja aktivnosti te prekomjerno vježbanje mogu imati negativne posljedice na organizam. Zbog koristi koje pruža pravilna i redovita tjelesna aktivnost, tjelesna neaktivnost smatra se glavnim javnozdravstvenim problemom 21. stoljeća jer je više od četvrtine odrasle populacije svijeta nedovoljno tjelesno aktivno. Razne su prepreke koje priječe redovito provođenje tjelesne aktivnosti, a najčešće su vezane uz utrošak vremena, tjelesni napor, okruženje za vježbanje i obiteljsku podršku. Exercise Benefits and Barriers Scale (EBBS) je skala koja procjenjuje prednosti i prepreke za provođenje tjelesne aktivnosti. Potrebno je za svaku osobu posebno odrediti optimalni intenzitet vježbanja kako bi se izbjegle negativne posljedice vježbanja. Svjetska zdravstvena organizacija donosi smjernice i preporuke kojima je detaljno opisano koliko je tjelesne aktivnosti koje vrste i intenziteta potrebno za postizanje zdravstvene dobrobiti. Razinu tjelesne aktivnosti moguće je odrediti raznim metodama. Razlikuju se kao laboratorijske metode (kalorimetrija, metoda primjene dvoizotopske vode), metode zasnovane na korištenju elektronskih sprava i instrumenata (pedometar, akcelerometar, monitori frekvencije srca) te anketne metode zasnovane na samoprocjeni tjelesne aktivnosti (IPAQ, Baeckov upitnik). Studenti na zdravstvenim studijima, napose studenti fizioterapije, trebali bi bolje razumjeti koristi redovite tjelesne aktivnosti od studenata na drugim studijima. I zbog toga se pretpostavlja da bi tjelesna aktivnost studenata fizioterapije i fizioterapeuta općenito trebala biti na višoj razini od drugih zdravstvenih djelatnika i opće populacije.