Tema ovog završnog rada su postupci koji se provode u dijagnostici te daljnjoj obradi kod bolesti dojke, također naglašavaju se i intervencijski postupci koji su od velike važnosti kada je u pitanju utvrđivanje sastava i struktura stanica, a ujedno i tkiva dojke. Uvodni dio obrađuje problematiku raka dojke te uz to vezane alarmantne podatke. Kao osnova opisuje se anatomija te fiziologija dojke što je iznimno važno poznavati kada se radi o patološkim promjenama kako bi se one lakše uočile i razlučile. Glavnina rada opisuje upravo dijagnostičke postupke i metode te ističe njihove prednosti kao i nedostatke. Uz to nabrajaju se i indikacije zbog kojih i dolazi do dijagnostike kao i mogućnosti slikovnog prikaza i razlikovanja patologije. . Kao prvi neinvazivni postupak opisuje se mamografija, kao najvažnija i primarna metoda u dijagnostici dojke. Nadalje, kao primjer neionizirajućih metoda spominju se u i opisuju ultrazvuk te magnetska rezonancija. Za svaku od navedenih radioloških metoda koristi se poseban uređaj pomoću kojeg se obavljaju pregledi. Opisuju se tehničke karakteristike dijagnostičkih uređaja, a također i njihov princip rada te povijesni razvitak i uloga u prošlosti odnosno početku radiologije. U rad su uključene i intervencijske metode u koje spadaju: perkutana biopsija kao široko prihvaćena intervencijska metoda, zatim široko iglena biopsija koja točnije razlučuje pojedine vrste karcinoma, vakuum asistirana biopsija kao minimalno invazivna metoda te naposljetku lokalizacija nepalpabilnih lezija. Veliku važnost ima i Nacionalni programa ranog otkrivanja raka dojke u Hrvatskoj, koji uključuje besplatan mamografski pregled dojki svake dvije godine, te kojim su obuhvaćene sve žene u dobi od 50 do 69 godina. Ovaj rad je osmišljen te ostvaren kao prikaz i uvid u uloge radiološkog tehnologa pri snimanju te obradi dobivenih podataka.