Metabolički sindrom skup je više metaboličkih poremećaja koji vode do razvoja srčanožilnih bolesti i šečerne bolesti tipa II. Dva najvažnija čimbenika u nastanku metaboličkog sindroma su velika količina masnog tkiva u struku (abdominalna pretilost) i otpornost perifernih tkiva na inzulin (inzulinska rezistencija). Procjenjuje se da globalna prevalencija metaboličkog sindroma čini oko jedne četvrtine svjetske populacije, drugim riječima u svijetu živi više od milijardu ljudi zahvaćenih metaboličkim sindromom. Metabolički sindrom zapravo je višekomponentna bolest uzrokovana načinom života i čimbenicima okoliša. Sastavnice mataboličkog sindroma su: središnja pretilost,inzulinska rezistencija, dislipidemija i hipertenzija. Čimbenici rizika za metabolički sindrom su: dob, spol, etnička skupina, pretilost, smanjena fizička aktivnost, genetski čimbenici, šečerna bolest u obiteljskoj anamnezi, sindrom policističnih jajnika, stresni poremećaji (depresija, PTSP), pušenje, prekomjerna konzumacija alkohola, smjenski rad, nedostatak sna... Smjernice za prevenciju metaboličkog sindroma naglašavaju važnost upravljanja tjelesnom težinom i povećane fizičke aktivnosti. Identifikacija metaboličkog sindroma indikacija je za energičnu intervenciju u načinu života. Učinkovite intervencije uključuju dijetu, tjelovježbu i razumnu upotrebu farmakoloških sredstava za rješavanje problema koje uzrokuju specifični čimbenici rizika. Zdravstvena skrb trebala bi biti usmjerena na smanjenje rizika morbiditeta i mortaliteta od kardiovaskularnih bolesti. Metabolički sindrom privukao je pozornost zdravstvene i stručne zajednice, ne samo zbog utjecaja svake od njegovih sastavnica, već zbog visoke prevalencije kardiovaskularnih čimbenika rizika te zbog štetnih ekonomskih posljedica.