Telemedicina, medicina na udaljenost ili engleski naziv „Telehealth“, obuhvaća sve usluge pružanja zdravstvene zaštite na udaljenost, bez direktnog kontakta. Svaka grana telemedicine obavlja jednu ili više od sljedećih djelatnosti: „store and forward“, „remote monitoring“ i „real time interactive services“. Nakon što se uloži u opremu i sustave, educira i osoblje i pacijenti, dolazi do znatnog povećanja dostupnosti zdravstvene zaštite i smanjenja troškova. Može se pružiti skrb u područjima kojima se inače ne bi. Međutim, uvijek postoje rizici krađe podataka, identiteta i slično. Zaštita samih podataka, ali i privatnosti tih podataka uvijek imaju veliki prioritet. Prvi oblici telemedicine su bili u obliku dimnih signala, znakova uz cestu u smjeru područja zahvaćenih kugom i slično. Tek izumom telefona, radio prijemnika, televizije i računalnih sustava ona se kreće razvijati u smjeru kojem je danas. Većim spektrom tehnologije širi se i doseg telemedicine. Pacijentovo pravo na privatnost podataka štite razne norme i zakoni. I institucijama i pacijentima je u interesu održavati sigurnost sustava kako ne bi došlo do proboja te na taj način došlo do velikih šteta. Štete ne samo da su financijske, nego strada i ugled pojedinca te same ustanove.