Osobe koje su primorane duže vrijeme provoditi u krevetu zbog svojega stanja, fizičke slabosti ili bolesti, bilo to u okrilju njihova doma, bolničkoj ustanovi ili nekom drugom smještaju (domovima za starije i nemoćne), često zbog manjka fizičke aktivnosti i kretanja te dugotrajnog ležanja mogu razviti brojne komplikacije kao što su dekubitus, duboka venska tromboza, respiratorne komplikacije, nesvjestica i kontrakture. Te komplikacije nazivamo komplikacijama dugotrajnoga ležanja. Kako bi se komplikacije uspjele spriječiti, od presudne je važnosti uočiti rizične čimbenike i pravovremeno djelovati na iste. Za sprječavanje i ublažavanje komplikacija medicinske sestre i tehničari trebaju napraviti plan zdravstvene njege koji je prilagođen svakome pacijentu ponaosob, moraju definirati sestrinske dijagnoze, poduzeti intervencije u skladu s postavljenim dijagnozama te redovito provoditi evaluaciju svojih postupaka kako bi osigurali ostvarenje zadanih ciljeva i na kraju uspjeli pomoći pacijentu u rješavanju njegovih zdravstvenih problema i ozdravljenju. Prevencija i ublažavanje komplikacija dugotrajnoga ležanja najčešće se postiže poticanjem pacijenata na fizičku aktivnost i kretanje, redovitim izvođenjem aktivnih i pasivnih vježbi s pacijentima, čestim mijenjanjem njihovog položaja u krevetu ili pomaganjem pri mijenjaju i namještanju u udoban položaja ili u položaj koji je odredio liječnik. Pravilnim namještanjem u određeni položaj, pacijentu se želi olakšati obavljanje osnovnih fizioloških funkcija poput disanja, želi mu se smanjiti bol i nelagoda koju može osjećati zbog komplikacija, a medicinskim sestrama i tehničarima olakšava se izvođenje sestrinskih intervencija.