| Sažetak | Umjetno hranjenje primjenjuje se kada prirodan način prehrane nije moguć. Dokazano je kako enteralna prehrana ima brojne prednosti u odnosu na parenteralnu te ne zahtijeva veliku tehničku podršku i ne izaziva česte ili ozbiljnije komplikacije. Uvođenje nazogastrične sonde je postupak postavljanja sonde kroz nosnicu u želudac u svrhu prehrane, primjene lijeka i aspiracije želučanog sadržaja. Prije postavljanja nazogastrične sonde potrebno je procijeniti opće stanje pacijenta, stanje svijesti i mogućnost suradnje, sposobnost gutanja, stanje sluznice usne i nosne šupljine, prohodnost nosne šupljine, mogućnost disanja kroz nos i usta, peristaltiku abdomena i stupanj napetosti želuca, dužinu sonde. Medicinska sestra treba imati potrebno znanje i vještine za postavljanje nazogastrične sonde, njezino praćenje i održavanje prohodnosti. Nazogastrična sonda koristi se i za primjenu lijekova. Lijekovi koji se daju moraju biti usitnjeni i pomiješani s vodom ili tekući, kapsule se ne smiju davati. Kod primjene lijeka potrebno je poznavati pravila za sigurnu pripremu i primjenu lijekova. Medicinska sestra treba imati potrebno znanje i vještine kako bi na siguran i učinkovit način primijenila lijek putem sonde. Uloga medicinske sestre pri primjeni lijeka preko nazogastrične sonde sastoji se od pripreme i provjere lijeka, procjene stanja pacijenta i pripreme pacijenta za samu primjenu lijeka, točno izvođenje postupka, praćenje stanja pacijenta te dokumentiranje postupka. Kod dugotrajne primjene nazogastrične sonde, moguća je pojava komplikacija kako što su erozija ili nekroza septuma nosa, želučani refluks, erozija želuca. |
