Ragbi zahtjeva trčanje i izdržljivost nogometa u kombinaciji sa kontaktom i obaranjem sličnima američkom nogometu. Trčanjem možemo zadobiti kronične ozljede poput [0] tendinitisa i burzitisa. No, ipak su češće akutne, traumatske ozljede izazvane kontaktom sa [0] drugim igračima i pri padovima u specifičnim situacijama „skram“ igra, „raka“ i obaranja. [0] Ragbi je kontaktna igra pa iz tog razloga dolazi do traumatičnih ozljeda. Prema podacima [0] Američkog ortopedskog udruženja sportske medicine (STOP SPORTS Injuries, 2011.), [0] ozljede u ragbiju mogu uključivati: lom kosti, dislokaciju prstiju i laktova, porezotine, [0] iščašenja zglobova, istegnuća mišića i tetiva i podljeve nastale od jakih udaraca u mišić. Također može doći do povrede glave, posebno nosa jer igrači jedino što smiju imati kako bi [0] zaštitili područje glave je zaštita za zube. [0] Cilj rada je opisati nastanak ozljeda te opisati modele prevencije ozljeda u ragbiju koji prvenstveno štite sportaše od nastanka ozljeda te ih mogu dovesti do velikih sportskih postignuća. Ragbi je kontaktni sport i upravo iz tog razloga prevencija ozljeda igra ključnu [0] ulogu u stvaranju vrhunskih ragbijaša. Genetska komponenta je dio na koji direktno ne [0] možemo utjecati, ali zato druge uzroke možemo prevenirati kroz optimizaciju mobilnosti, pravilnu tehniku kretanja, individualizirani pristup u treningu jakosti te kontroli vježbanja i doziranju cjelokupnih opterećenja.