Moždani udar zahvaća oko 15 milijuna ljudi godišnje. Kod osoba koje su preživjele inicijalni udar bolesti, u mnogim slučajevima ostavlja trajne posljedice. Poremećaji motoričke kontrole, abnormalnosti mišićnog tonusa i osjeta izravno utječu na funkciju hoda. Hemiparetični hod karakteriziraju promjene u simetriji, duljini koraka, smanjenom vremenu oslanjana na zahvaćenu stranu, poremećaji ravnoteže i povećani rizik od pada. Nemogućnost samostalnog hoda značajno utječe na samostalno funkcioniranje i obavljanje aktivnosti svakodnevnog života. Neurorehabilitacijski program započinje odmah po stabilizaciji vitalnih funkcija i ovisan je o kvalitetnoj procjeni i stupnju tjelesne onesposobljenosti koje je moždani udar uzrokovao. Fizioterapija temeljena na znanstvenim dokazima je standard u pristupu osobama nakon preboljelog moždanog udara s ciljem što bržeg i kvalitetnijeg oporavka funkcije i pokretljivosti osobe. Procjena funkcije predstavlja središnju točku fizioterapijske procjene dok je odabir mjernog instrumenta usko povezan s funkcijom koja se procjenjuje. Pritom je važno da je fizioterapeut osposobljen za korištenje odabranog mjernog instrumenta s razumijevanjem svrhe i mogućih ograničenja te da posjeduje određeno kliničko iskustvo koje će rezultirati dosljednom provedbom testa i u konačnici objektivnim rezultatom. Poznavanjem faktora koji mogu utjecati na objektivnost fizioterapijskih testova procjene, smanjuje se mogućnost utjecaja na rezultate intervencije. Cilj ovog rada je usmjeriti se na izvedbu Timed up and go testa kod bolesnika u kroničnoj fazi rehabilitacije nakon moždanog udara te vidjeti utječu li vrijeme izvedbe i prostor u kojemu se test izvodi na rezultat. U istraživanju je sudjelovalo 11 ispitanika u kroničnoj fazi (>6 mj.) nakon moždanog udara. Svaki je ispitanik prošao jutarnje testiranje u 9 sati i večernje testiranje u 19 sati istoga dana u fizioterapijskom centru te sljedećeg jutra u 9 sati u svome domu. Kao mjerni instrument odabran je Timed Up and Go test koji ima dokazanu visoku pouzdanost za procjenu funkcionalne mobilnosti kod bolesnika u kroničnoj fazi nakon moždanog udara. Rezultati istraživanja potvrđuju utjecaj prostora u kojemu se test izvodi i vremena u kojemu se test izvodi na rezultat testa. Utvrđeno je značajno duže vrijeme za rješavanje testa u večernjem testiranju u rehabilitacijskom centru od jutarnjeg testiranja u domu ispitanika kod starije dobne skupine ispitanika. Rezultati ovog istraživanja razlikuju se od proučenih stručnih i znanstvenih radova posebice u utjecaju vremena na aktivnost hoda i rizik od pada. Potrebno je provesti daljnja istraživanja na većem uzorku ispitanika i utvrditi statističku značajnost vremena provedbe na rezultat testiranja.