Sažetak | Upalni proces koji zahvaća moždani parenhim nazivamo encefalitis. Kod većine
oboljelih od encefalitisa upala, uz parenhim, zahvaća moždane ovojnice, te tada govorimo o
meningoencefalitisu. Prema etiologiji dijelimo ih na infektivne (primarne) i postinfektivne, u
koje se ubrajaju postvakcinalni i autoimuni (paraneoplastični i ne-paraneoplastični)
encefalitisi. Najčešći uzročnici infektivnih encefalitisa su virusi; no iako je poznato 100-tinjak
uzročnika akutnog encefalitisa, kod više od 60% slučajeva etiologija nije jednoznačno
određena. Obzirom encefalitis dovodi do poremećaja moždane funkcije, simptomi uključuju
znakove od strane središnjeg živčanog sustava (glavobolja, poremećaj pamćenja i spavanja,
promjene u ponašanju, epileptičke napadaje, poremećaje svijesti), te osim farmakološkog
terapijskog pristupa, kod ove bolesti treba sagledati cijeli organizam (holistički pristup). U
okviru brige za pacijenta s encefalitisom medicinska sestra svojim znanjem i kompetencijama
može pridonijeti procesu liječenja i unaprijediti kvalitetu pružene zdravstvene skrbi, kao i
postaviti uvjete za povećanje kvalitete života oboljelog. Intervencije medicinske sestre u skrbi
bolesnika s encefalitisom su usmjerene na procjenu i praćenje, te pomoć u ostvarenju
učinkovitog liječenja.
Cilj ovoga rada je na jednome mjestu obuhvatiti i prikazati okvir kliničke slike i
liječenja oboljelih od encefalitisa s najčešćim sestrinskim dijagnozama i intervencijama, te
način uključivanja medicinske sestre u poticanje pacijenta na pozitivne stavove o sebi, okolini
i ishodima liječenja. |