U radu će biti prikazano koliko je psihološka priprema djece za bilo koji medicinski zahvat važna i bitna za cjelokupno izlječenje djeteta. Svrha pripreme djeteta na sam proces hospitalizacije koji uključuje brojne dijagnostičke pretrage, invazivne i neinvazivne postupke nije samo upoznavanje djeteta sa bolničkim inventarom i simptomima bolesti već temeljna i sustavna podrška djetetu od strane medicinskih djelatnika za sve vrijeme djetetovog boravka u bolnici. Edukacijom medicinskih sestara se stvara i njeguje praksa u kojoj se uvažavaju svi apsekti jedinstvenog zdravlja. Svaki zdravstveni djelatnik mora prilagoditi skrb i komunikaciju s obzirom na razvojnu dob i potrebe djeteta, tzv.individualni pristup. Medicinska sestra ovdje igra nezamjenjivu ulogu jer svojim intervencijama i vremenom koji provodi s djetetom tijekom njege može reducirati strah kod djeteta prilikom izvođenja složenih i manje složenih medicinskih zahvata. Glavni problem hospitalizacije za dijete je odvajanje od roditelja, što je za dijete trauma već u samom startu na putu do oporavka. Osim što se dijete odvaja od roditelja, u bolnici se susreće s nepoznatom i zastrašujućom okolinom, brojnim nepoznatim licima, problemima vezanima uz samu bolest, postupcima kojima se svakodnevno podvrgavaju, te sa terapijom i boli. Cijeli period popraćen je neugodnim emocionalnim stanjima opisanima u sljedećim poglavljima. Djeca shvaćaju bolest drugačije od odraslih, a za to je zaslužan prvenstveno kognitivni razvoj tj. dob djeteta. Bitne stavke u samoj pripremi djeteta je uspostava komunikacije, zatim slijede upoznavanje djeteta sa bolničkim okolišem i izbor dobre metode pripreme djeteta ovisno o dobnoj skupini kojoj pripada. Roditelje je važno informirati o bolesti djeteta te i njima pokušati umanjiti tjeskobu i strah. Dakle, sama psihološka priprema započinje prvo kod medicinskog osoblja, pa preko roditelja opet u bolnici zajedničkim snagama.