Moždani udar je naglo nastali klinički sindrom, koji najčešće nastaje naglim razvojem žarišnog neurološkog deficita. Vodeći je razlog onesposobljenosti u odrasloj dobi, a dijelimo ga na ishemijski i hemoragijski moždani udar, te na subarahnoidalno krvarenje. Najčešće posljedice moždanog udara su hemipareza ili hemiplegija, poremećaji motorike, poremećaji govora, poremećaji vida, poremećaji kognitivnih funckija te promjene raspoloženja. S obzirom na moguće posljedice uzrokovane navedenim poremećajima, pacijentovo kretanje i svakodnevno funkcioniranje je otežano ili onemogućeno. Samim time je provođenje aktivnosti [7] svakodnevnog života kao što su odlazak na toalet, odijevanje, tuširanje, pranje zubi hranjenje i odlazak na posao, također otežano ili onemogućeno. Stoga je provođenje rehabilitacije važno započeti čim je pacijent u medicinski stabilnom stanju. U rehabilitaciji moždanog udara koristimo različite fizioterapijske metode i koncepte, ali i kombinaciju istih koja će biti nužna kroz različite faze bolesti. Od velike je važnosti da pacijent integrira učinke fizioterapijskih postupaka u aktivnostima svakodnevnog života, s ciljem da se što prije vrati normalnijem i samostalnijem životu. Stoga provođenje fizioterapije u rehabilitaciji pacijenata s moždanim udarom ima važnu i veliku ulogu.