Potpomognuta ili alternativna i augmentativna komunikacija je skup strategija pomoću kojih se pruža podrška pacijentima s komunikacijskim teškoćama u svrhu unapređenja njihovih komunikacijskih vještina. Njezino glavno obilježje je multimodalnost koja omogućava individualni pristup svakom korisniku te široki spektar i prilagodbu koumnikacijskih metoda i pomagala, a za uspješno korištenje potomognute komunikacije važno je imati transdisciplinarni pristup. Potpomognuta komunikacija može biti bez pomagala i s pomagalima koja su niskotehnološka ili visokotehnološka, a korisnici su sve osobe s teškoćama u komunikaciji, bilo da su prisutne od rođenja ili su se pojavile kasnije. Ona se može koristiti s pacijentima različitih dijagnoza pa je svrha ovog rada bila prikazati njezinu primjenu u zdravstvu na primjeru pacijenata u jedinicama intenzivnog liječenja, pacijenata s cerebralnom paralizom i Parkinsonovom bolesti te pacijenata s pretrpljenim moždanim udarom. Ovisno o stupnju oštećenja i nemogućnosti govora, kod tih su se pacijenata birale metode bez pomagala kao što su znakovni jezik i manualni znakovi, niskotehnološki uređaji poput komunikacijskih ploča, knjiga i pisanih metoda te visokotehnološki uređaji poput onih za generaciju govora ili onih kojima se može upravljati i pogledom ili minimalnim pokretima. Također je i naglašena važnost potpomognute komunikacije u radu fizioterapeuta, odnosno načina na koje fizioterapeut dolazi u doticaj s njezinim metodama. U okviru rada provedeno je kratko istraživanje o upoznatosti studenata treće godine Fizioterapije na Zdravstvenom veleučilištu sa potpomognutom komunikacijom te o njihovim stavovima o metodi komunikacijske ploče i interesu za edukaciju o potpomognutoj komunikaciji. Rezultati su pokazali kako su studenti uglavnom čuli za potpomognutu komunikaciju, ali nisu s njom najbolje upoznati iako se povremeno susreću s osobama koje imaju neke komunikacijske teškoće. Nalazi ovog istraživanja uspoređeni su sa rezultatima ranije provedenog istraživanja o upoznatosti i stavovima medicinskih sestara jedne hrvatske bolnice o potpomognutoj komunikaciji koje je ujedno i prvo istraživanje ove teme u Hrvatskoj.