Sažetak | Menopauza ili prestanak menstrualnog krvarenja obično se javlja između 45. i 55. godine života, ali može nastupiti i ranije kao posljedica operativnog zahvata, bolesti ili nekog poremećaja. Prethodi joj perimenopauza, koja traje od dvije do devet godina, kako kod koje žene. Smanjenjem lučenja spolnih hormona kod 90% žena javlja se umor i iscrpljenost. Uslijed navedenih promjena dolazi do niza tjelesnih simptoma (valovi vrućine tzv. valunzi, noćno znojenje, srčano-krvožilne promjene, ugorenitalne atrofije i propadanje koštane mase) i psihičkih simptoma (oslabljeno pamćenje, promjene ponašanja i raspoloženja do depresije kod 15% žena). Rani simptomi nastaju naglo jer dolazi do naglog pada u razini estrogena i brzo dovode do poremećaja kvalitete života, ali se uglavnom ti rani simptomi povlače u razdoblju od 3 do 5 godina. Dugotrajne promjene se odražavaju kao promjene na kostima u vidu osteoporoze, srčano-krvožilnom sustavu, čime se ujedno po postotku broja oboljelih muškaraca i žena gotovo izjednačavaju. Uz to dolazi do smanjenja i slabljenja vida i sluha, čime se problemi kao pojam „početka starenja“ teško prihvaćaju i javlja se depresija kao pratitelj premenopauze i menopauze. Simptome menopauze osjeća oko 75% žena. Razni poremećaji i tegobe se ublažavaju nadomjesnom hormonskom terapijom. Veliki broj žena ne prihvaća nadomjesnu hormonsku terapiju, pa se tada preporuča posebna prehrana i nadomjestak magnezija, kalcija putem namirnicama koje su njima bogate. U provedbi tog dijela terapije i edukaciji pacijentica veliku ulogu obavlja medicinska sestra. Uz nadomjesnu hormonsku terapiju dodaju se i antidepresivi i preporuča se psihoterapija. Da bi se postiglo uspješno poboljšanje ili izlječenje nužna je požrtvovna sestrinska skrb, puna empatije i individualnog pristupa svakoj pacijentici. Educirana sestra (bacc.) treba znati organizirati individualnu i grupnu terapiju, znati pristupiti i steći povjerenje pacijenata i pratiti njihovo stanje, te intervenirati u slučaju potrebe. |