Rad je podijeljen u tri osnovne cjeline. U prvom dijelu definiran je karcinom prostate kao vodeći zdravstveni problem muškaraca druge i treće životne dobi. Urban porast incidencije karcinoma prostate posljednjih godina objašnjava se djelomice i uvođenjem programa za rano otkrivanje (uz digito-rektalni pregled, testiranje antigena specifičnog za prostatu (PSA), transrektalna ultrasonografija i magnetna rezonancija), ali istodobni porast stopa smrtnosti upućuju na djelovanje i nekih drugih čimbenika. Treba spomenuti da je učestao latentni karcinom prostate, pa se veliki broj nedijagnosticiranih slučajeva nađe i postmortalno (1). U drugom dijelu naglasak je na liječenju karcinoma prostate najuspješnijom operativnom tehnikom – RADIKALNOM PROSTATEKTOMIJOM. Radikalna prostatektomija je kirurški oblik liječenja klinički lokaliziranog raka prostate. Označava odstranjenje prostate i okolnih tkiva. Kirurško liječenje je još uvijek, unatoč iznimnom napretku kemoterapije u onkologiji, jedini kurativni modalitet liječenja bolesnika oboljelih od karcinoma prostate. Idealna radikalna prostatektomija morala bi ispuniti nekoliko uvjeta: - kompletno odstraniti prostatu i sjemene mjehuriće, - regionalna limfadenektomija, - negativni kirurški rubovi, - bez postoperativnih komplikacija kao što su nekontroliran bijeg mokraće (inkontinencija) i poremećaj erekcije (erektilna disfunkcija), te bez transfuzije krvi, - brz oporavak, - kompletno očuvanje seksualne i urinarne funkcije. Niti jedan kirurg nije u stanju postići perfektne rezultate u svih bolesnika. Vjerojatno je individualiziran pristup te visoka selektivnost u izboru kandidata za radikalnu prostatektomiju pravi put tom idealu (1). U trećem dijelu je opisana perioperativna organizacija rada medicinske sestre kod radikalne prostatektomije. Sestrinska skrb obuhvaća prijeoperacijsku pripremu bolesnika, intraoperacijsko zbrinjavanje bolesnika i postoperacijsko razdoblje te samu edukaciju bolesnika. Cilj prijeoperacijske pripreme je fizička, ali i psihička priprema bolesnika za operaciju. Medicinska sestra je ta koja je u najčešćem kontaktu s bolesnikom, tako da njeno stručno znanje, ljubaznost, iskustvo i empatija osiguravaju najbolju psihičku i fizičku spremnost za operaciju. Odgovorno i važno mjesto u medicinskom timu u operacijskoj sali ima medicinska sestra – instrumentarka. Operacijska sestra je član zdravstvenog tima te sudjeluje u planiranju i izvršavanju svakodnevnih aktivnosti radi pružanja usluga bolesniku. Medicinska sestra sudjeluje i asistira liječnicima u svim dijagnostičkim postupcima koji su potrebni za dijagnostiku bolesti.