Sažetak | Subarahnoidalno krvarenje (SAH) označava prisustvo krvi koje se nalazi u
subarahnoidalnom prostoru i jedan je od oblika moždanog udara. Jedno je od najhitnijih stanja
u neurologiji. Krvarenje između mekih moždanih ovojnica, paučinaste (arahnoideae) i meke
(piae), gdje cirkulira cerebrospinalni likvor. Prema Svjetskoj Zdravstvenoj Organizaciji,
moždani udar je klinički sindrom definiran kao naglo nastali žarišni ili, rjeđe globalni
neurološki deficit koji traje dulje od 24 sata ili dovodi do smrti, a može se objasniti samo
cerebrovaskularnim poremećajem. Potrebna je brza dijagnostička obrada, ciljano liječiti i
osigurati adekvatnu skrb i njegu. Učestalog subarahnoidalnog krvarenja je 10 do 15
stanovnika na 100 000. Pojavljuje se najčešće u starijoj životnoj dobi (iznad 70 godina), a
učestalost samog spontanog subarahnoidalnog krvarenja kod ljudi srednje životne dobi je
veća, s čime je visok i stupanj mortaliteta i morbiditeta. Veličina i lokalizacija aneurizme su
značajni neovisni prognostički čimbenici. Dijagnoza se postavlja pomoću anamneze,
kliničkim pregledom i kliničkom slikom, radi se CT mozga, lumbalna punkcija i angiografija.
Liječenje ovisi o nalazu cerebralne angiografije, a podrazumijeva strogo mirovanje u krevetu.
Ukoliko je CT nalaz negativan, a klinička slika ukazuje na subarahnoidalno krvarenje
potrebno je onda učiniti lumbalnu punkciju. Lijek izbora je Nimodopin koji se primjenjuje
intravenozno u infuziji i kasnije peroralno, potrebno je održavati krvni tlak u poželjnim
vrijednostima. Zdravstvena njega bolesnika SAH-om prolazi nekoliko faza u procesu pružanja
zdravstvene njege. Od akutnog zbrinjavanja do zbrinjavanja u postakutnoj fazi, sve do
procesa rehabilitacije te planiranja otpusta.
Bolesnici koji prežive subarahnoidalno krvarenje često imaju ozbiljne zdravstvene
posljedice i oporavak zahtjeva puno teškog rada, a koliko će te posljedice biti prisutne ovisi o
općem stanju bolesnika, neurološkom deficitu i stanju svijesti pri prijemu. Brzina pri
dijagnosticiranju je ključna za optimalnu prognozu svakog bolesnika. Medicinska sestra je
prisutna kod bolesnika 24 sata od primitka do kraja liječenja bolesnika uz sve vrste pomoći
(fizička, psihološka, edukacija, savjetovanje). Kod otpusta, bolesniku i njegovoj obitelji
medicinska sestra treba objasniti pravila kojih se mora pridržavati i gdje će prepoznati
čimbenike rizika za dodatne komplikacije. Medicinska sestra upotrebljava sve svoje naučene
profesionalne vještine i znanja da ih prevenira. |