U ovom se preglednom radu, prema postojećoj literaturi i relevantnim istraživanjima razmatraju dosad utvrđeni izazovi vezani uz složenost fenomena participacije i obrazovne inkluzije usko usmjereni na skupinu djece sa specifičnim neurorazvojnim poremećajima, gdje se za ključno polazište rada uzima potreba za prepoznavanjem i razumijevanjem neurorazvojnih teškoća kao čestoj pojavnosti u djetinjstvu i mlađoj životnoj dobi. Na temelju recentnije literature, sistematizirane su karakteristike i moguća odstupanja od normalnog razvoja koja obuhvaćaju abnormalnosti u funkcioniranju središnjeg živčanog sustava organizma, kako bi se naglasila važnost njihovog ranog prepoznavanje i omogućilo bolje razumijevanje izazova s kojima se djeca susreću prilikom uključivanja u prioritetne okupacije uzevši za primjer programe vrtića i škole koji uz sebe vežu obnašanje brojnih uloga značajnih za daljnji rast, razvoj i napredak djeteta. Razmatranje teškoća i funkcionalnih izazova važno je i poradi pravovremenog i pomno oblikovanog pružanja podrške, te načina kreiranja plana intervencija unutar odgojno-obrazovnog konteksta. Prilikom sagledavanja čitavog niza mogućnosti pružanja podrške sudjelovanju, za raspravu o aspektima participacije na osobnim, okolinskim i društveno/sustavnim razinama korišten je „Model okupacijske i socijalne participacije“ (MSOP) razvijen od strane autorica Sangster Jokić i Bartolac. Svojom sveobuhvatnom strukturom model pruža, uzima u obzir, razrađuje i elaborira čimbenike koje mogu djelovati kao ograničavajući ili podržavajući faktori izvedbe svakodnevnih okupacija u različitim kontekstima, te je samim time potvrđen kao upotrebljiv i djelotvoran za razmatranje spomenute teme. Nadalje, u radu se iznosi pregled istraživanja vezanim uz uloge koje djeca obnašaju tijekom djetinjstva, te utvrđenim razinama sudjelovanja, zatim je pomoću detaljnog opisa upravo spomenutog postojećeg referentnog okvira MSOP-a učinjena sistematizacija koja nudi prepoznavanje prisutnih barijera/izazova, te facilitatora/omogućitelja koji se javljaju unutar različitih okvira. Pritom se kroz sagledavanje čitavog niza metodoloških istraživanja, opisuje smisao i cilj radne terapije kao struke, te daje uvid u praktične implikacije koje znanjem i ekspertizom osigurava kroz različite načine podrške sudjelovanju. U isto vrijeme, težište se stavlja na činjenicu kako radna terapija formalno još uvijek nije dio odgojno-obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj, dajući važne argumente za promjene, te rješenje ove kompleksne problematike koja bi se u budućnosti trebala razvijati prema pozitivnijim gledištima.