Rukomet je dinamičan sport koji zahtjeva visoki intenzitet igre u kontinuitetu. Upravo iz tog razloga rukometaši i rukometašice moraju imati izrazitu fizičku i psihičku spremu koja se ostvaraje svakodnevnim timskim i individualnim pristupom na terenu i izvan njega. Ono što ponajviše karakterizira rukomet jest čest istovremeni kontakt između dva i više igrača, brze i nagle promjene smjera i specifična sportska snaga. Rukometaši moraju biti izrazito agilni, snažni i kondicijski pripremljeni kako bi izdržali svakodnevne napore treninga te naposljetku utakmice. Upravo su visoki intenzitet i kontakti, kao sastavni dio igre, česti razlozi zbog kojih dolazi do lomova i ozljeda koje mogu udaljiti igrače iz trenažnog procesa na dulji period. Činjenica jest da su ozljede neizostavan dio svakog sporta pa tako i rukometa. Od njih ne treba bježati, već podizati svijest o tome da ukoliko do njih dođe pravovremeno i ispravno postupanje s istima mogu značajno pojednostavniti proces rehabilitacije. Bitan faktor oporavka jest da igrač odgovorno i vlastitom motiviranošću pristupi kompletnom procesu. U radu je prikazan fizioterapijski rehabilitacijski proces nakon vanjskog prijeloma palčane (lat. radius) i lakatne (lat. ulna) kosti kod rukometašice. Njime se prate trenuci od nastanka prijeloma, preko fizioterapijske rehabilitacije, sve do oporavka i povratka svakodnevnoj rutini rukometa. Veliki je naglasak stavljen na proces fizioterapijske rehabilitacije. Fizioterapijska rehabilitacija je temeljena na vježbama koje su u svakom trenutku prilagođene mogućnostima pacijenta i koje svojom zahtjevnošću omogućuju vidljivo praćenje napretka kroz faze oporavka. Važnost rada je uvelike i u tome što prikazuje da kroz pravilno vođenje fizioterapijske rehabilitacije i oporavka i koheziju u timu, kojeg u najvećoj mjeri čine fizioterapeut i pacijent, mogu biti postignuti vrhunski rezultati bez obzira na težinu i vrstu ozljede.