Terapijska svojstva kisika primijećena su davno tijekom povijesti. Otkriveno je da kisik korišten u terapiji bolesnika ublažuje ili otklanja hipoksemiju, a time i njezine posljedice: hipoksiju tkiva, posebice vitalnih organa i plućnu hipertenziju koja uzrokuje nastanak kroničnog plućnog srca, tj. hipertrofije, i/ili dilatacije desne klijetke srca. U kliničkoj praksi postoji niz indikacija za provođenje oksigenoterapije. Glavna indikacija za provedbu oksigenoterapije je dokazana hipoksemija, sa SpO₂ nižom od 90% i PaO₂ nižim od 60, koja nastaje uslijed brojnih stanja i bolesti te stanja kod kojih se očekuje hipoksemija. Indikacije za primjenu oksigenoterapije obuhvaćaju još i trovanja različitim plinovima te egzacerbacije nekih kroničnih bolesti. Primjena kisika zauzima dio u svakodnevnom radu medicinskih sestara, bilo da se radi o neinvazivnoj ili invazivnoj mehaničkoj ventilaciji. Nadalje, provođenje oksigenoterapije se često nakon hospitalizacija propisuje u kućnim uvjetima. Osim što medicinska sestra mora znati mnoge specifične intervencije vezane uz primjenu terapije kisikom, mora znati i educirati bolesnika o primjeni oksigenoterapije u svom domu. Zbog česte upotrebe oksigenoterapije u kliničkoj praksi cilj je ovog rada prikazati specifične intervencije medicinske sestre pri primjeni kisika.