Demencija lat. dementia, što u prijevodu znači 'ludilo' je kronična progresivna bolest koja uključuje složene potrebe oboljelog pojedinca imajući u vidu niz komplikacija koje mogu nastati. Oboljele osobe mogu živjeti godinama, dok pojedini zbog komplikacije ne dožive dugo. Osim članova obitelji i ostale okoline oboljele osobe ključnu ulogu u liječenju i održavanju kvalitete života pacijenta imaju i medicinske sestre. Glavni cilj je osigurati pacijentu što bolju kvalitetu života kako bi imao što dulji i ljepši život. Pristup pacijentu zahtjeva individualnost. Vrste demencije mogu se podijeliti na one uzrokovane neurodegenerativnim bolestima mozga i one koje nastaju kao posljedica cerebrovaskularne bolesti. Kako bi se postavila dijagnoza koristi se niz dijagnostičkih postupaka poput anamneze, heteroanamneze, fizikalnog pregleda, neurološkog pregleda i psihijatrijskog pregleda. Laboratorijske pretrage su vrlo važne u dijagnostici demencije. Prilikom uzimanja uzorka krvi kontrolira se KKS, jetrene probe, TSH, razinu vitamina B12 i folne kiseline. Ostale pretrage koje se koriste su EEG, MR mozga i CT mozga. Simptomi demencije počinju postupno te se s vremenom pogoršavaju. Neki od simptoma koji se pojavljuju su smetenost, dezorijentiranost, agresija, halucinacije, euforija, apatija, poremećaj sna, poremećaj apetita i jela, anksioznost, itd. Osobama oboljelim od demencije potrebna je posebna pažnja i skrb, medicinska sestra je osoba koja ima odgovornost izgraditi povjerljiv odnos s pacijentom. U današnje vrijeme je sve više stanovništva starije populacije pa je tako i do sve veća potreba stanovništva za zdravstvenom njegom. Pristup pacijentu s demencijom treba biti sveobuhvatan. Cilj skrbi medicinske sestre o pacijentu oboljelom od demencije je poboljšati kvalitetu života pacijenta. Vrlo je važno naglasiti kako osobama oboljelim od demencije i njihovoj okolini već u samoj prevenciji treba omogućiti što dužu životnu aktivnost u svim aspektima života (intelektualnom, socijalnom, emocionalnom, itd.). Osobe oboljele od demencije itekako mogu imati i dalje dobru kvalitetu života ukoliko im se omogući način za to. Očuvanje životnog ritma osobe poput života u zajednici, spolnog života, održavanje profesionalnih odnosa, socijalnih odnosa i drugih aktivnosti omogućavaju pacijentu duži životni vijek.