Sažetak | Ovaj rad bavi se primjenom kognitivno bihevioralnog pristupa u radnoj terapiji. Bihevioralni pristup zastupa ideju da su sva ponašanja naučena, bila ona poželjna ili nepoželjna, a uče se kroz klasično uvjetovanje i modeliranje, a održavaju preko operantnog uvjetovanja. Nepoželjna ponašanja moguće je zamijeniti novim adaptivnim ponašanjima koja uvelike utječu na svakodnevni život i psihofizičko zdravlje. Kognitivni pristup temelji se na rezultatima istraživanja na području percepcije, interpretacije i pamćenja. Psihičke smetnje uvjetovane su pogreškama u percepciji opasnosti i vlastitih mogućnosti suočavanja. Bazična uvjerenja koja osoba ima o sebi i svijetu stečena su kroz životno iskustvo, vjerovanja, stavove i mišljenja, a određuju čovjekovo tumačenje stvarnosti iz čega proizlaze određena ponašanja, uključenost u određene aktivnosti, stil življenja i osjećaj smisla. Kognitivne distorzije su pogreške u tumačenju simptoma i situacija koje održavaju postojeće patološko stanje. Povezivanjem ova dva pristupa ostvaruje se veća učinkovitost terapije jer se misli (kognicija), emocije (raspoloženje) i ponašanje stavljaju u reverzibilan odnos. To znači da rad ili nerad na jednom aspektu uzrokuje produktivne ili kontraproduktivne efekte na drugim aspektima. U sklopu kognitivno bihevioralnog pristupa postoje brojne tehnike koje se usmjeravaju na rad na emocijama, ponašanjima i mislima. Postoje i složene tehnike koje obuhvaćaju sva tri aspekta.
Kako radna terapija na čovjeka gleda holistički, uvelike ima koristi od primjene kognitivno bihevioralnog pristupa kada klijenti imaju teškoće na psihičkoj, fizičkoj ili emocionalnoj razini. Primjenom tehnika ovog pristupa radni terapeut nastoji ostvariti zdravo suočavanje sa stresnim situacijama, prevenciju bolesti, unaprjeđenje zdravlja i osobni razvoj što dovodi do sudjelovanja u željenim okupacijama, učinkovite interakcije s okolinom i posljedično do osjećaja smisla života. Da bi se to ostvarilo potrebno je identificirati klijentove probleme pomoću različitih procjena, napraviti plan intervencije i postaviti ciljeve u suradnji s klijentom, educirati ga o uzročno posljedičnim vezama misli, uvjerenja, emocija i ponašanja, provesti navedene tehnike i pronaći koje najbolje odgovaraju klijentovom stanju te na kraju ispitati učinkovitost intervencije ponovnom provedbom procjena. |