Posljednjih godina incidencija bolesti gušterače raste jer se način života populacije drastično promijenio. Relativno česte bolesti gušterače s incidencijom od 10-20 oboljelih na 100-000 su akutni i kronični pankreatitis, egzokrina insuficijencija gušterače i različiti karcinomi. Od velike je važnosti postaviti dijagnozu što ranije kako bi se uspostavila pravilna terapija za pacijenta. Važnu ulogu u dijagnostici bolesti gušterače imaju nove laboratorijske pretrage kao što je mjerenje enzima pankreatične elastaze u stolici (fecesu). Mjerenje u stolici je neinvazivno što je velika prednost testa. Fekalna elastaza je proteolitički enzim koji katalizira hidrolizu peptidne veze između aminokiselina i na taj način katalizira razgradnju proteina. Proizvodi se u acinarnim stanicama gušterače, a sintetizira se kao preproelastaza. Nakon procesuiranja u proelastazu oslobađa se kao zimogen (neaktivni enzim) i pomoću tripsina pretvara u aktivni enzim. Tijekom prolaska kroz crijeva elastaza se ne razgrađuje pa joj je koncentracija u stolici 5-6 puta veća u usporedbi sa sokom gušterače. Vrijednosti elastaze u stolici koreliraju s količinom oštećenja gušterače. Na tržištu su dostupni različiti testovi za određivanje fekalne elastaze, a najčešće se u rutinskom radu koristi imunoturbidimetrijska metoda. Antitijela na fekalnu elastazu u testu reagiraju s elastazom iz uzorka pri čemu nastaje aglutinacija koja se mjeri. Test ima veliku osjetljivost, jednostavan je i financijski pogodan. Vrijednosti fekalne elastaze <200 µg/g ukazuju na insuficijenciju gušterače.