Rame je kuglasti i najpokretljiviji zglob u ljudskom tijelu. Veliku pokretljivost omogućava nerazmjer zglobnih tijela i obilnost zglobne čahure. Izrazito je ranjiv zbog stresa na njegov stabilizirajući mehanizam koji tvore statički stabilizatori (ligamenti) i dinamički stabilizatori (mišići rotatorne manšete). Glavna mu je funkcija osiguravanje bezbrojnih pozicija ruke u prostoru. Ruptura rotatorne manšete čest je problem koji nastaje uslijed neprepoznatih, neliječenih i učestalih trauma nastalih na ramenom obruču. Najčešće dolazi do djelomične ili potpune rupture tetive supraspinatusa. Anamnezom i kliničkim pregledom nemoguće je postaviti točnu dijagnozu te je potrebno učiniti daljnje pretrage. Nakon kliničkog pregleda i anamneze od dijagnostičkog metoda stoje nam na raspolaganju klasične rentgenske snimke ramena u više projekcija, UZV pregled ramena, magnetska rezonancija ramena, MR artrografija, kompjutorizirana tomografija, artroskopija te artrografija. Najčešća pretraga je ultrazvučni pregled ramena. Pregledom se može uočiti djelomična ili potpuna ruptura tetiva rotatorne manšete. Ukoliko je ultrazvučni nalaz nejasan potrebno je učiniti artrografiju ramena. Rupture se liječe operativno i konzervativno. Operativno se može liječiti otvorenim operacijskim zahvatom, mini-open pristupom i artroskopijom. Postoje različite vrste rupture rotatorne manšete i različiti načini pristupa njihovoj rekonstrukciji. Operativnom zahvatu podvrgavaju se osobe mlađe životne dobi, aktivni i odgovorni pacijenti najčešće sportaši. Konzervativno liječenje provodi se kod starijih i neaktivnih osoba koji ne pate od jakih bolova i koje nisu spremne za suradnju. Konzervativno liječenje provodi se u vidu fizikalnih procedura i fizioterapijskih vježbi. Ukoliko se trauma na vrijeme ne prepozna oporavak će duže trajati. Liječenje djelomičnih ruptura daje brže i bolje terapijske rezultate. Dobro je poznato i već je dokazano da su opsežan program razvijanja snage, izdržljivosti, ravnoteža i fleksibilnost mišića, najvažniji put k prevenciji povrede ramena. Tretman svakog pacijenta treba biti određen individualno, uzimajući u obzir pacijentovu dob i očekivanja, stupanj poteškoća uzrokovanih stanjem te mogućnost rizika ili koristi kirurškog tretmana.