Dengue je akutna arbovirusna infekcija koja se posredovanjem urbanizacije, globalizacije i međunarodne mobilnosti proširila diljem svijeta posljednjih nekoliko desetljeća. Vektori dengue virusne infekcije su komarci roda Aedes, prvenstveno vrsta Aedes aegypti. Ova vrsta je bila rasprostranjena na području Europe do prve polovice 20. stoljeća, a danas se samo sporadično pojavljuje. Jedini potencijalni prijenosnik dengue virusne infekcije u Hrvatskoj je tigrasti komarac, Aedes albopictus. U radu su opisane biološke karakteristike vrsta Aedes aegypti i Aedes albopictus te njihova rasprostranjenost u Europi. Dengue virus pripada porodici virusa Flaviviridae. Serološkim metodama mogu se razlikovati četiri tipa dengue virusa. Zaražena ženka komaraca pomoću osjetila pronalazi domaćina te mu tijekom uboda i hranjena prenosi virus. Nakon razdoblja inkubacije, infekcija u ljudi bilo kojim od četiri serotipa dengue virusa može izazvati širok spektar kliničkih simptoma, iako je većina infekcija asimptomatska. Rad obrađuje podrijetlo, građu, kliničku sliku i metode dijagnostike dengue virusa. Procjenjuje se da je rizik od obolijevanja od dengue virusne infekcije prisutan u 128 zemalja svijeta. Hrvatska je prvi autohtoni slučaj zabilježila 2010. godine. Kasnija epidemiološka istraživanja pokazala su da stope prokuženosti dengue virusa po županijama u Hrvatskoj variraju od 0 do 2,21%. Nadzor nad komarcima i mjere suzbijanja su ključ zaštite zdravlja ljudi od vektorskih bolesti. Rad opisuje mehaničke, kemijske i biološke mjere suzbijanja komaraca, žurne mjere u slučaju pojave dengue virusne infekcije i mjere osobne zaštite od komaraca. Edukacija stanovništva i odgovorno ponašanje svakog pojedinca mogu pridonijeti smanjenju broja legla i manjem širenju rasprostranjenosti odraslih komaraca pa tako i dengue virusne infekcije.