Nepokretnost kao česta posljedica oštećenja živčanog sustava, za sebe veže disfunkcije o kojima se doznaje kroz podrobnu fizioterapijsku procjenu bolesnika. Pacijenti su često vitalno ugroženi te se dio nalazi u neurološkim jedinicama za intenzivno liječenje. Djelomična ili potpuna nepokretnost kao jedna od učestalih posljedica oštećenja središnjeg živčanog sustava, uz sebe veže mnogobrojne sustavne poteškoće. Ovisno o stupnju, oštećenja središnjeg živčanog sustava su vrlo delikatna i najčešće za sobom nose vrlo teške fizičke i psihološke posljedice. Procjena objektivnih i subjektivnih problema neurološkog nepokretnog pacijenta temelji se na SOAP metodi procjene koja se pokazuje kao najučinkovitija. Objektivne probleme pokazuju standardizirani testovi mišićnog tonusa, reakcija ravnoteže, pokretanja udova, funkcionalnih aktivnosti, asociranih reakcija te kompenzacijskih aktivnosti. Neki od testova objektivne procjene su test funkcionalne mjere neovisnosti (FIM), test kontrole trupa (Trunk control test), „ustani i kreni“ test na vrijeme (TUG test), Ashwotova i modificirana Asworth skala, Glasgowljeva skala svijesti, Bergova skala ravnoteže, Barthelov indeks te goniometrija i cirkularne mjere edema. O subjektivnim problemima pacijenta saznajemo prikupljanjem informacija od samog pacijenta, njegove obitelji ili mogućih prijašnjih anamneza. Kao komplikacije dugotrajnog mirovanja javljaju se dekubitus, respiratorne komplikacije, kontrakture, nesvjestica ili duboka venska tromboza. Nepravilan položaj i dugotrajan boravak u istom položaju utječe na niz sustava u ljudskom tijelu, lokomotorni sustav, dišni, kardiovaskularni, mokraćni sustav, na kožu i potkožno tkivo. Kretanje je osnovna čovjekova potreba te nedostatak istoga može uzrokovati socijalnu izoliranost, depresiju te povlačenje bolesnika samog u sebe što dodatno utječe na samu motiviranost pacijenta. Mogućnosti tretmana se temelje na remodulaciji središnjeg živčanog sustava koje za cilj imaju integraciju bolesnika u svakodnevni život te vraćanje potpune ili najveće moguće funkcije oštećenog dijela. Neke od tehnika terapije su Bobath koncept, Vojta koncept, proprioceptivna neuromuskularna facilitacija (PNF), multisenzorička stimulacija koja podrazumijeva mobilizaciju mišićnog i živčanog tkiva, pozicioniranje bolesnika te facilitaciju držanja, posturalne prilagodbe i ravnoteže. Pacijenta se pokušava što bolje aktivirati i integrirati u daljnje svakodnevne životne aktivnosti kako bi se umanjio psihološki teret koji navedena integracija za sobom nosi. Napredak tretmana ovisi o samom pacijentu, stupnju oštećenja i njegovoj motivaciji.