Depresija se opisuje kao poremećaj raspoloženja ili afekta, s vodećim simptomom poremećaja raspoloženja, nagona i kognicije. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je depresija sve veći javnozdravstveni problem u svijetu. Točan mehanizam nastanka depresije nije u potpunosti otkriven, postoje određene teorije koje se isprepliću u dijagnosticiranju. Najčešći čimbenici rizika su: kognitivni procesi, stresori, sociodemografski čimbenici (roditeljska depresija, određena osobina). Čimbenici rizika su određeni okidači ili posrednici koji utječu na razvoj depresije. Dijagnosticiranje depresije je otežano s obzirom da nema određenih točnih testova ili pretraga pomoću kojih bi se mogla utvrditi. Ključno za dijagnosticiranje depresije je rano prepoznavanje, dijagnostika, prepoznavanje simptoma, procjena rizika od samoubojstva, te je potrebno početi liječenje što ranije i prevenirati ponovnu pojavu depresije. Simptomi koji se javljaju ovise od osobe do osobe, najčešći su: gubitak interesa i zadovoljstva, depresivno raspoloženje, smanjenje energije i umor. Liječenje depresivnih osoba je individualno, ovisi o nizu čimbenika, o njegovim simptomima i kliničkoj slici. Ono što je karakteristično za liječenje je što se obuhvaća: utvrđivanje potreba za farmakoterapijom, procjena za rizik od samoubojstva i nužnost hospitalizacije, potreba za obiteljskom terapijom. Liječenje je potrebno usmjeriti na specifične potrebe bolesnika. Medicinska sestra je ključna u skrbi oboljelog od depresije. U radu je važno svakom pacijentu pristupiti individualno i prilagoditi se njegovom stanju. Medicinska sestra je najčešće u stalnom kontaktu s bolesnikom iz toga razloga mora stvoriti suradnički odnos kako bi mogli razviti terapeutski odnos. U samom početku medicinska sestra mora utvrditi pacijentove probleme, i s obzirom na to će definirati ciljeve i intervencije koje će provoditi. Ključna je edukacija pacijenta i njegove obitelji. Moraju poznavati načine liječenja, štetne učinke i rezultate, kako bi liječenje bilo adekvatno.