Politrauma se definira kao ozljeda najmanje dviju tjelesnih regija. Bitno je naglasiti da ozljeda jedne regije ili više njih ozbiljno ugrožava život te je zbog toga važno pravovremeno reagirati. Ozljede najčešće nastaju kao posljedica nesretnog slučaja te su vrlo česte u pedijatrijskoj populaciji. Politrauma je ujedno i glavni uzrok morbiditeta i smrtnosti kod djece starijih od jedne godine. Budući da su djeca osjetljivija i drugačije reagiraju na terapiju od odraslih, velik je izazov pristupiti djeci na pravilan i prikladan način. Samo liječenje djece kod politraume predstavlja složeni proces te je potrebno educirati medicinske djelatnike. Najvažniji uređaj koji nam omogućava dobar prikaz anatomskih struktura u ljudskom tijelu je kompjuterizirana tomografija (CT). CT je metoda izbora za politraumatizirane pacijente jer je pogodan za teško ozljeđene pacijente i za pacijente poremećene svijesti zbog brzine izvedbe pregleda. Snimanje politraumatiziranih pacijenata po proceduri se ne razlikuje od snimanja u drugim uvjetima. Pacijent leži na leđima te je glavom okrenut prema otvoru CT-a, dok su noge i ruke ispružene uz tijelo nativno te nakon iv aplikacije kontrastnog sredstva. CT uređajem najčešće se snimaju glava, vrat, toraks, abdomen te zdjelica. Slike koje dobijemo pomoću CT uređaja omogućavaju nam uvid u pacijentovo stanje te nas upućuju u daljnje pretrage, odnosno liječenje. Također, služi za dobar prikaz koštanih struktura i zglobnih tijela, dok s druge strane, ne služi kao metoda izbora za prikaz mekotkivnih struktura. Glavna mu je mana to što je za njegov rad potrebno ionizirajuće zračenje koje može prouzročiti štetu ljudskom tijelu, no uz dobar, precizan i kvalitetan rad radiološkog tehnologa ta mana može biti uveliko smanjena. Brza i točna dijagnostika ima bitnu ulogu u zbrinjavanju politraumatiziranih pacijenata.