Svrha ovog rada je pregled informacija o parezi brahijalnog pleksusa kod djece, tefizioterapijskom pristupu kroz procjenu, postavljanju adekvatnih ciljeva, tretmanu i evaluaciji. Postoje mnogi uzroci za nastanak ove lezije, no najčešći je lateralna trakcija glave, vrata ili djetetove ruke prilikom poroda. Ozljeda pleksusa brahijalisa novorođenčeta tijekom poroda nije česta, ali može dovesti do trajnog invaliditeta. Oštećenje se klasificira po zahvaćenosti moždinskih živaca o čemu ovisi i klinička slika, a postoje: Erb – Duchenne pareza ili oštećenje gornjih korjenova C5, C6 i ponekad C7, Klumpke pareza ili oštećenje donjih korjenova C8 i Th1, te Erb - Klumpke paraliza ili kompletno oštećenje svih korjenova C5 – Th1. Postoji niz klasifikacijskih skala za vrednovanje i praćenje motorne i senzorne funkcije što je izuzetno teško u novorođenčadi i male djece. Nakon pregleda, tim stručnjaka utvrđuje ciljeve i predlažu program habilitacije za djecu s OPB. Intenzivna fizioterapija je neophodna a poseban naglasak se stavlja na facilitaciju normalnog pokreta. Početna terapija uključuje zaštitu zglobova i ruke od daljnjih povreda, te se mora planirati individualno za svako dijete.Pozicioniranje i pravilno rukovanje s djetetom (handling) je vrlo bitno jer osigurava da zahvaćeni ekstremitet bude uvijek u svim položajima podržan i zaštićen. Regeneracija živaca i uspostava funkcije može trajati mjesecima; u pravilu je potpuna, ali mogu ostati i trajne slabosti, pogotovo abdukcije ramena. Oporavak se može izraziti koristeći mjerne skale i raznolikost instrumenata koji mjere opseg pokreta, snagu i osjet.Fizioterapeut, kao član tima u provođenju cjelokupnog postupka, kroz fizioterapijski proces, procjenjuje, evaluira, postavlja fizioterapijsku dijagnozu i provodi intervenciju na razini oštećenja, funkcionalnog ograničenja i onesposobljenja, te educira djetetove roditelje.