Kontrastna sredstva(KS) danas su u širokoj upotrebi u svim granama radiologije, međutim ovaj rad fokusira se na KS korištena u magnetskoj rezonanciji. Magnetska rezonancija(MR) ne koristi ionizirajude zračenje te se tako minorizira štetan utjecaj na tkiva primjenom jakog magnetskog polja za pobuđivanje i relaksaciju protona vodika u gledanom tkivu. Zbog magnetskog polja magnetska rezonancija nije pogodna za pacijente koji imaju magnetične materijale u tijelu poput zubnih implantanta, umjetnog kuka i sl. Postoji više vrsta uređaja za MR koji se najznačajnije razlikuju po vrsti magneta koji koriste. Najčešde korišteni su supravodljivi magneti. Za poboljšanje dobivenih rezultata radiološki tehnolog procjenjuje situaciju te ima opciju primjeniti kontrastna sredstva. Kontrastna sredstva u MR su tvari koje u svojem sastavu imaju paramagnetične ili magnetične atome pomodu kojih najčešde smanjuju T1 vrijeme relaksacije protona u vodi. Mogu se primjenjivati intravenozno ili oralno. Najčešde se koriste atomi metala gadolinija koji skraduje T1 vrijeme. Gadolinij je u elementarnom stanju toksičan za ljudski organizam, zbog toga kontrastna sredstva sadrže velike molekule zvane ligandi koje okružuju gadolinijeve atome i tvore kelat. Proces kelacije omoguduje interakciju gadolinija sa protonima vodika u tijelu ali mu onemoguduje prijenos toksičnih iona. Kontrastna sredstva iz tijela se izlučuju putem bubrega, te u slučaju da pacijent ima oslabljenu bubrežnu funkciju ne preporučuje se primjena kontrastnog sredstva jer to može dovesti do nefrogene sistemske fibroze. Kod zdravih pacijenata ne postoji rizik od NSF, no utvrđeno je da linearne molekule kelata gadolinija nisu stabilne poput cikličkih te otpuste atome gadolinija koji se potom akumuliraju u tijelu, najznačajnije mozgu. Iako ne postoji dovoljno dokaza da se utvrdi rizik tog taloženja, zbog njihove nestabilnosti nije preporučeno korištenje kontrastnih sredstava linearne kemijske građe.