Sažetak | Ljudi često nesvjesno i instinktivno slušaju glazbu vjerujući da će ona učiniti da se
osjećaju bolje, učiniti ih sretnima, pokrenuti ih, djelovati smirujuće i slično. Glazba je jedno od
najboljih sredstava opuštanja, ublažavanja boli, smirivanja, motiviranja itd. Zbog tih razloga
glazba sve više postaje ciljano i priznato sredstvo profesionalne terapije. Ona potiče
uključenost cijeloga tijela, emocionalni i kognitivni razvoj, interakciju s drugim ljudima te
pridonosi sveukupnom zdravlju i kvaliteti života. Različiti oblici liječenja glazbom postoje još
od najranije povijesti čovječanstva. Primjeri za to mogu se naći u egipatskim papirusima,
šamanskim ritualima, Bibliji i drugim religijskim tekstovima te u učenjima antičkih škola.
Glazboterapija terapijski je pristup koji koristi svojstva prirodnog podizanja raspoloženja
glazbom koja pomaže ljudima poboljšati njihovo mentalno zdravlje i opću dobrobit.
Orijentirana je na cilj intervencija koje mogu uključivati: stvaranje glazbe, pisanje pjesama,
pjevanje, ples, slušanje muzike te raspravu o glazbi. U glazboterapiji razlikujemo više modela
i tehnika koje glazboterapeut primjenjuje s ciljem razvoja terapeutskog odnosa s klijentom.
Cilj ovoga rada je opisati povijest, cilj i svrhu glazboterapije, pobliže obraditi metode, modele
i pristupe pomoću kojih se provodi te pobliže objasniti njezinu važnost u liječenju i
poboljšavanju kvalitete života. U glazboterapiji, mogu se koristiti receptivne, odnosno pasivne
i aktivne metode. Receptivne se provode susretom pojedinca s glazbom putem slušanja, a
aktivne označavaju aktivno sudjelovanje pojedinca u glazbenim aktivnostima (pjevanjem,
sviranjem i pokretom). Na kraju ovoga rada nalaze se ciljevi i rezultati provedenoga istraživanja
o utjecaju slušanja glazbe na kvalitetu života koje pruža bolji uvid o povezanosti glazbe i
kvalitete života. |