Telemedicina, najčešće definirana jednostavnim izrazom ''medicina na daljinu'' je sustav čija je osnova rada uporaba telekomunikacijskih i informacijskih tehnologija s ciljem izmjene podataka te pružanje zdravstvene zaštite na daljinu. Na telemedicinu se može gledati u užem smislu kao prijenos osnovnih podataka o bolesniku putem računalnih mreža, prijenos radioloških slika i slično, dok u širem smislu ona obuhvaća konzultacije, medicinsku edukaciju, nadzor nad udaljenim bolesnikom, liječenje te vođenje medicinske administracije. Sam početak telemedicine u pravom smislu se može pripisati vremenu nakon izuma telefona oko 1875. godine te je od tada telemedicina, naravno, puno napredovala. Telemedicina se najviše koristi u radiologiji, ali i u patologiji, kardiologiji i kirurgiji te je prihvaćaju i sve druge grane medicine. U telemedicinu se ubraja: dijagnosticiranje, videokonzultacije, određivanje tretmana, edukacija u zdravstvu, provođenje raznih istraživanja, provođenje evaluacije radnika i radnih protokola u zdravstvenom sustavu, mobilno zdravlje (engl . mHealth), nadzor pacijenata na daljinu (engl. Remote Patient Monitoring) i ostale medicinske procedure što ukazuje na široki spektar područja u kojima je telemedicina prisutna. Ono što najviše usporava razvoj telemedicinskih sustava u svijetu su još uvije nedorečene regulacije, pitanje isplativosti za investitore nakon povratka na ''stari'' način života poslije pandemije, nerazvijena ili neoptimalna infrastruktura u zemljama u razvoju i ruralnim područjima te nedostatak jedinstvene organizacije koja bi omogućila jedinstven način provođenja s jasnim regulacijama i uvjetima. Trenutno stanje telemedicine je i dalje neizvjesno, no organizacije za provođenje telemedicine u različitim dijelovima svijeta su željne raditi na rješavanju tih problema u narednim godinama. Mjesto telemedicini u svakodnevnom zdravstvu je već osigurano ulaskom u doba digitalnih tehnologija, no telemedicina ima potencijal postati puno više od razmijene podataka i videokonzultacija. S vizijom o tranziciji zdravstvenih resursa koji su primarno raspoređeni po klinikama, bolnicama i domovima zdravlja u same domove bolesnika pretpostavlja se da će zdravstveni sustav kakvog danas poznajemo postati s vremenom znatno drukčiji.