Tjelesna aktivnost je važno javnozdravstveno sredstvo koje se koristi u liječenju i prevenciji raznih tjelesnih bolesti, kao i u liječenju nekih psihijatrijskih bolesti poput depresivnih i anksioznih poremećaja. Međutim, studije su pokazale da se tjelesna aktivnost osim blagotvornog djelovanja može povezati i s narušenim mentalnim zdravljem, odnosno s poremećajima poput "pretjeranog vježbanja" i "sindroma pretreniranosti". Narušeno mentalno zdravlje ima znatnu ulogu u udjelu bolesti u cijelom svijetu. Pojedinci s mentalnim lošim zdravljem često imaju nisko samopoštovanje, bore se za održavanje međuljudskih odnosa te imaju veći rizik od prenosivih i nezaraznih bolesti nego oni koji nemaju mentalno loše zdravlje. Mentalno zdravlje je, naime, pozitivno stanje blagostanja gdje pojedinci ostvaruju svoje potencijale, doživljavaju pozitivne emocije, sposobni su se nositi sa stresom, održavati međuljudske odnose, produktivno raditi i pridonositi svojoj zajednici. Istraživanja su pokazala da se tjelesna aktivnost povezuje s boljim mentalnim zdravljem na način da smanjuje rizik od mentalnih bolesti, posebice depresije i anksioznosti. S obzirom na to da se tjelesna aktivnost definira kao svaki mišićni pokret koji troši energiju, tjelesna aktivnost se može odvijati tijekom slobodnog vremena, na poslu ili u školi, načinom prijevoza ili tijekom obavljanja kućanskih poslova. Međutim, tjelesna aktivnost koja se odvija u slobodno vrijeme kao izbor pojedinca (ciljani trening, odlazak u teretanu, grupni treninzi) ima jaču vezu s mentalnim zdravljem i mentalnim oboljenjem. Ovaj završni rad daje pristup informacijama prikupljenim u dosad objavljenim člancima o odnosu između tjelesne aktivnosti i mentalnog zdravlja, posebno govoreći o povezanosti između vježbanja i raspoloženja.