Minimalno invazivna kirurgija kralježnice (MIKK) može se definirati kao “skup tehnika i postupaka ovisnih o tehnologiji koji smanjuju lokalna operativna oštećenja tkiva i sustavni operacijski stres koji omogućuje raniji povratak funkciji te teži boljim rezultatima od tradicionalnih tehnika. MIKK nastoji ostaviti najmanji mogući “kirurški trag” uz postizanje istih ili boljih rezultata kao one tradicionalne otvorene kirurgije. Naglasak je stavljen na postizanje najboljeg funkcionalnog ishoda bez nepotrebnih izloženosti jatrogenom riziku za pacijenta. Približno, izvodi se oko 1,2 milijuna zahvata na kralježnici godišnje u Sjedinjenim Državama. Puni potencijal MIKK tek treba biti prepoznat, uz tretman značajnih i višerazinskih deformiteta koji se predstavljaju kao najizazovniji aspekt MIKK. Kirurški alati i instrumenti koji se koriste za izvođenje MIKK-a se brzo razvijaju i uključuju pristupne alate kao što je endoskop ili cjevasti retraktor, vizualizacija i osvjetljenje kirurškim mikroskopom ili egzoskopom, intraoperativni vizualizacijski sustav s 2D i 3D navigacijom, kirurško planiranje i softver proširene stvarnosti, 8 posebnih implantata i zakrivljeni, bajonetirani, i produženi instrumenti. Radiološke snimke u MIKK-u važne se kako bi se točno lokalizirala patologija, izbjegla operacija na pogrešnoj razini i ispravno postavili implantati. Stoga, moderni kirurški mikroskop posebno je od pomoći za MIKK budući da daje kirurgu i potrebnu dubinsku rezoluciju za rad u ograničenom prostoru te može biti opremljen sa navigacijskom tehnologijom i video dokumentacijom visoke razlučivosti. Trodimenzionalna navigacija, uključujući robotsku kirurgiju, može povećati točnost lokalizacije i hardverske implantacije i eliminirati izloženost zračenju kirurškog osoblja i time poboljšati tijek kirurškog rada. Kirurške vještine i tehnike su pod utjecajem kirurga te se razvijaju mentorstvom, obukom i operativnim iskustvom. Ključne tehnike u MIKK-u uključuju: diskektomiju, dekompresiju, fuziju i ostale. Sve češća pojava degenerativnih promjenama na anatomskim segmentima kralježnice natjerale su spinalne kirurge na razvitak širokog izbora operacija koje su opisane u daljnjem tekstu.