Ozljede gležanjskog zgloba su, statistički gledano, najzastupljenije ozljede tijekom bavljenja sportom i u rekreaciji. Akutna distorzija zgloba gležnja je najčešća sportska ozljeda te čini 85% svih ozljeda zgloba gležnja. Preko zgloba gležnja se prenosi težina cijelog tijela na stopalo, te je zbog toga bitan i ključan za normalno funkcionalno kretanje. Zbog konstantnog opterećenja podložan je ozljedama. Prema podjeli distorzija, najčešće je zastupljena inverzijska distorzija gležanjskog zgloba. Anatomske i biomehaničke karakteristike gležnja su da ima prirodnu tendenciju prema inverziji, posebno u položaju plantarne fleksije. Ozljede lateralnog ligamentarnog kompleksa posljedica su inverzijskog uganuća, dok everzijsko uganuće najčešće prati ozljeda deltoidnog ligamenta, koja je znatno manje zastupljena, dok se kod visoke distorzije gležnja oštećuje sindezmoza. Nakon dobivenih podataka iz anamneze, potrebno je provesti detaljniju fizioterapijsku procjenu. Ottawa smjernicama se koristimo kako bi utvrdili ima li potrebe za radiološkim pretragama, zatim koristimo specifične upitnike i ortopedske testove kao što su talar tilt test i test prednje ladice. Upitnicima i mjerenjima dobivamo uvid u stupanj ozljede i funkcionalnost segmenta pacijenta te planiramo fizioterapijsku intervenciju. Intervenciju ozljede započinjemo tretirajući zglob PRICE protokolom, bandažiranjem, kinesio-tapingom ili steznicima, a kada smanjimo bol i oteklinu potrebne su vježbe istezanja i jačanja, proprioceptivne vježbe i primjena manualnih tehnika. Kada smo u potpunosti završili rehabilitaciju, sportaša pripremamo za povratak na sportski teren. Pri povratku sportskoj aktivnosti sportaš mora s oprezom dozirati vježbe ovisno o zahtjevnosti i specifičnosti sporta, te njegovoj psihološkoj i tjelesnoj spremnosti. Treba naglasiti opasnost od ponavljanja ozljede, s toga treba educirati sportaša o načinima prevencije ozljede i faktorima rizika. Jedan od najboljih oblika prevencije su vježbe propriocepcije.