Traumatske ozljede mozga predstavljaju veliki socioekonomski i javnozdravstveni problem. Jedan su od vodećih uzroka smrti u svijetu kao i glavni uzrok teških tjelesnih ozljeda. Važno je naglasiti da tu nisu problem samo primarne ozljede, već sekundarne koje nastupaju kasnije i vrlo su česte. Ljudski mozak je jedan od najimpresivnijih dijelova u našem tijelu zbog svoje mogućnosti obrade iznimno velike količine informacije u sekundi, njihovog procesuiranja te pružanja konačnog odgovora na taj eksterni podražaj. Ozljede mozga mogu prouzročiti više vrsta strukturalnih oštećenja. Ona mogu biti mikroskopska ili makroskopska, a to ovisi o vrsti i jačini sila kojom nastanu ozljede. Klinička slika je vrlo različita po izraženosti i posljedicama. Svrstavanje ozljeda spada na otvorene i zatvorene. Hematomi su nakupine krvi u mozgu ili oko mozga koji se razvijaju penetrirajućim ili zatvorenim ozljedama, a mogu biti intracerebralni, subduralni ili epiduralni. Sestrinska skrb za bolesnika s teškom traumatskom ozljedom mozga označava izazov jer zahtijeva adekvatan odgovor multidisciplinarnog tima koji podrazumijeva neurokirurga, neurologa, specijalista intenzivne i hitne medicine, fizioterapeuta, specijalista radiologije i naposljetku medicinske sestre koja je neizostavan član tog tima. Zdravstvena njega je komplicirana zbog posljedica ozljeda koje su teške za bolesnika, ali i bližnje. Stupanj invalidnosti ovisi o ozbiljnosti ozljede, vrsti i mjestu ozljede, općem zdravlju i dobi bolesnika. Skrb počinje u prehospitalnoj fazi i na hitnom prijemu, a najčešće se nastavlja na jedini intenzivnog liječenja gdje se uključuje i uloga fizioterapeuta u rehabilitaciji. S obzirom da veliki dio bolesnika zahtijeva i neurokirurško liječenje, na medicinskoj sestri je da se pravilno educira i posjeduje određena znanja i vještine da bi mogla planirati i voditi adekvatnu skrb za bolesnika.