Sažetak | Tumori mozga predstavljaju heterogenu skupinu neoplazmi koje proizlaze iz različitih
tipova stanica prisutnih u mozgu ili metastaziraju iz drugih mjesta u tijelu. Mogu se klasificirati
kao benigni ili maligni. Lokalizacija, veličina i brzina rasta tumora mozga mogu utjecati na
vrstu simptoma koje osoba ima. Česti simptomi mogu uključivati glavobolje, probleme s
vidom, povraćanje, slabost ili utrnulost u udovima, poremećaje ravnoteže i koordinacije,
promjene osobnosti ili ponašanja, konvulzije i probleme s govorom ili slušanjem.
Glioblastom je jedan od najagresivnijih oblika tumora moždanog tkiva, a čine ga
uglavnom mutacije na glija stanicama u mozgu. Čini oko 16% svih tumora mozga te ima veoma
nisku stopu preživljavanja. Oko 20% pacijenata preživi godinu dana, a manje od 5% preživi
unutar 5 godina nakon postavljanja dijagnoze. Glioblastomi su izazovni za liječenje zbog svoje
visoke stope proliferacije, otpornosti na terapije, i tendencije invazije u okolno moždano tkivo.
Njihova infiltrativna priroda često čini kirurško uklanjanje tumora izazovnim, budući da je
teško jasno definirati granice tumora. Uz to, glioblastomi su često otporni na terapije kao što su
kemoterapija i radioterapija.
Cjelokupna skrb pacijenata s glioblastomima zahtijeva multidisciplinarni pristup koji
uključuje niz stručnjaka, uključujući neurokirurge, onkologe, radiologe, neurologe, medicinske
sestre, fizioterapeute, radne terapeute, psihologe i socijalne radnike. Nakon postavljanja
dijagnoze glioblastoma, prvi korak obično uključuje operativno uklanjanje tumora, ako je to
moguće. Cilj je ukloniti što je više tumora moguće, bez ugrožavanja vitalnih funkcija mozga.
Međutim, zbog infiltrativne prirode glioblastoma, potpuno uklanjanje obično nije moguće.
Nakon operacije, pacijenti će obično biti podvrgnuti dodatnoj terapiji, poput radioterapije i/ili
kemoterapije.
Zdravstvena njega pacijenata s glioblastomima također uključuje upravljanje
simptomima bolesti i nuspojavama liječenja. To može uključivati kontrolu boli, upravljanje
kognitivnim i emocionalnim promjenama, kao i upravljanje fizičkim poteškoćama poput
slabosti ili gubitka ravnoteže. Psihosocijalna podrška također je ključni aspekt zdravstvene
njege. Pacijenti i njihove obitelji često prolaze kroz emocionalne i mentalne stresove tijekom
liječenja glioblastoma. Zdravstvena njega pacijenata s glioblastomima u konačnici uključuje i
2
palijativnu skrb, koja je usmjerena na poboljšanje kvalitete života pacijenata, umanjivanje
simptoma i pružanje podrške pacijentima i njihovim obiteljima. Palijativna skrb može se pružiti
u bilo kojoj fazi bolesti, ne samo u terminalnoj fazi.
Medicinska sestra u neurokirurškoj skrbi za pacijente s glioblastomom predstavlja
nezamjenjivog člana multidisciplinarnog pristupa liječenju ovog agresivnog oblika tumora.
Kroz svoju ulogu, medicinska sestra integrira i koordinira različite aspekte skrbi, pružajući ne
samo tehničke medicinske usluge, već i emocionalnu podršku, edukaciju i komunikaciju
između pacijenta i medicinskog tima. Direktna klinička skrb koju pruža medicinska sestra
obuhvaća brojne elemente, uključujući primjenu lijekova, nadzor vitalnih znakova, ranu
postoperativnu skrb i pravovremeno prepoznavanje i rješavanje potencijalnih komplikacija.
Uloga medicinske sestre ne završava samo s tehničkim aspektima skrbi.
Medicinska sestra također pruža emocionalnu podršku pacijentima i njihovim
obiteljima, pomaže im da se nose sa stresom i anksioznošću koja često prati dijagnozu i liječenje
glioblastoma. Kroz ovu polivalentnu ulogu, medicinska sestra bitno doprinosi optimizaciji
ishoda liječenja i poboljšanju kvalitete života pacijenata s glioblastomom. |