SAŽETAK Svaka ozljeda tkiva s poremećajem anatomskog integriteta s funkcionalnim gubitkom može se opisati kao rana. Rane mogu biti akutne ili kronične te zatvorene ili otvorene. Nastaju uslijed određene traume ili operativnog zahvata. Cijeljenje kirurške rane započinje odmah nakon operativnog zahvata. Taj dinamični proces uključuje stanične, humoralne i molekularne mehanizme. Cijeljenje rana ima četiri faze koje se preklapaju. Svaki poremećaj u razvoju tih faza dovodi do abnormalnog cijeljenja. Rana može cijeliti primarno ili sekundarno. Kirurške rane su najbolji primjer primarnog cijeljenja. Ako je tijek cijeljenja rane poremećen infekcijom, hipoksijom, dehiscijencijom ili imunološkom disfunkcijom, počinje sekundarna faza cijeljenja. Jedna od najčešćih komplikacija povezana s kirurškom ranom je infekcija. Kada mikroorganizam prođe kroz obrambeni mehanizam domaćina te nadjača imunološki sustav i obrambene stanice, dolazi do infekcije. Loša aseptička tehnika i kontaminacija uzrokuju infekciju rane. Postojeća stanja kao što je dijabetes melitus ili kompromitirani imunološki sustav mogu povećati rizik od infekcije i daljnjih komplikacija. Medicinska sestra u skrbi za kiruršku ranu mora u obzir uzeti brojne čimbenike. Razumijevanje mehanizma cijeljenja i čimbenika koji utječu na cijeljenje dovode do uspješne procjene i liječenja. Između ostaloga, medicinska sestra provodi intervencije kojima nastoji smanjiti mogućnost komplikacija. Poboljšanje ishoda liječenja bolesnika zahtijeva pravovremenu procjenu i evaluaciju primjenom timskog pristupa. Medicinska sestra mora dokumentirati napredak u cijeljenju rane ili nedostatak istog i održavati dobru profesionalnu komunikaciju s liječnikom kako bi se provela odgovarajuća skrb u postoperativnom razdoblju s minimalnom mogućnošću komplikacija.