SAŽETAK Razvoj školske djece uključuje niz psiholoških problema i problematičnih ponašanja pa tako i anksiozni simptomi nisu isključeni. Ukoliko anksioznost narušava adekvatan razvoj djeteta i ometa svakodnevno funkcioniranje, govori se o anksioznom poremećaju. Među najučestalije poremećaje, u dječjoj dobi, ubrajamo anksiozne poremećaje što se može vidjeti po incidenciji anksioznih poremećaja koja iznosi od 10% do 20% svih mentalnih poremećaja. Najčešće prisutni poremećaji su specifične fobije, školska fobija, separacijska anksioznost, socijalna anksioznost, opsesivno kompulzivni poremećaj i generalizirani anksiozni poremećaj. Simptomi se manifestiraju na emocionalnom, tjelesnom, socijalnom i kognitivnom polju. Anksioznost se definira kao neugodno emocionalno stanje praćeno osjećajem sjete, žalosti, neraspoloženja i uzrujanosti. Najučinkovitije liječenje dobiva se kombinacijom tri pristupa liječenja, biološkim, psihosocijalnim i psihoterapijskim. Zdravstvena njega djeteta obuhvaća skrb za najranjiviju skupinu društva, stoga treba biti kvalitetna, djelotvorna i brza. Njome se nastoji poboljšati kvaliteta života, prevenirati komplikacije i provesti adekvatno liječenje. Česte sestrinske dijagnoze prisutne kod anksioznih poremećaja su neučinkovito disanje, nisko samopoštovanje, poremećaj misaonog procesa, smanjena socijalna interakcija, visok rizik za samoozljeđivanje. Uloga medicinske sestre obuhvaća rano uočavanje simptoma bolesti, prepoznavanje komplikacija, pravilno dijagnosticiranje, liječenje i provođenje njege te edukaciju djece i članova obitelji. Stvaranjem toplog i otvorenog odnosa s djetetom sestra/tehničar mogu najbolje doprijeti do djeteta i pomoći im u svladavanju njihovog poremećaja