Proteinurija, odnosno prisutnost proteina u urinu, predstavlja važan pokazatelj različitih bubrežnih poremećaja i drugih patoloških stanja. Laboratorijska dijagnostika proteinurija ima izuzetno veliku dijagnostičku važnost jer pridonosi ranom otkrivanju bolesti bubrega što je ključno za pravovremeno liječenje i sprječavanje daljnjih oštećenja mokraćnog sustava. Anatomija i fiziologija bubrega ima veliku važnost u razumijevanju proteinurija i drugih bubrežnih poremećaja. Glomeruli su ključni elementi u bubregu čija je uloga filtriranje krvi i uklanjanje otpadnih tvari iz organizma. Različita glomerularna oštećenja mogu dovesti do proteinurije. Najčešći tip proteinurije je glomerularna proteinurija, no one mogu biti i tubularne, miješane, predbubrežne ili poslijebubrežne, paraproteinurije poput Bence-Jones proteinurije ili benigne proteinurije koje brzo prolaze i ne zahtijevaju liječenje. Analiza urina može se podijeliti na fizikalnu, kemijsku i mikroskopsku analizu. Proteinurije se najčešće detektiraju unutar kemijske analize korištenjem test-trakice na kojoj se dogodi promjena boje radi prisutnosti proteina u urinu. Unatoč tome, testno polje za proteine na test-trakici otkriva prisutnost albumina u koncentracijama iznad 0,3 g/L, odnosno ne može otkriti mikroalbuminuriju niti tubularne i predbubrežne proteinurije. Zlatni standardi u dijagnostici proteinurija su kvantifikacija pronađenih proteina u uzorku 24-satnog urina te natrijev dodecil sulfat elektroforeza na poliakrilamidnom gelu (SDS-PAGE) čiji rezultat vrpci razdvojenih proteina ukazuje na vrstu proteinurije koja je prisutna kod ispitivanog pacijenta. U rutinskom laboratorijskom radu određivanje vrste proteinurije provodi se koristeći elektroforezu u agaroznom gelu. Suvremeni postupnik kojim se pronalazi točna lokacija patološkog zbivanja koje uzrokuje proteinuriju uključuje kvantifikaciju pojedinih proteina otkrivenih elektroforezom te izračun omjera njihovih vrijednosti. Liječenje proteinurije ovisi o uzroku, a može uključivati različite terapijske pristupe, uključujući promjene u prehrani, farmakološku terapiju i u težim slučajevima hemodijalizu ili transplantaciju bubrega. Učinkovitost liječenja ovisi o tome je li proteinurija na vrijeme otkrivena i pravilno dijagnosticirana, stoga je laboratorijska dijagnostika proteinurije ključna za pravovremeno liječenje i prevenciju daljnjeg oštećenja bubrega.