Svaka osoba ima pravo na integraciju u društvo pa tako i djeca sa sindromom Down. Ovaj će rad prikazati ulogu radnog terapeuta u integraciji djece sa sindromom Down u vrtić, školu i zajednicu. Integracija djece sa sindromom Down temelji se na ukljuĉivanju u svakodnevne aktivnosti koje obavljaju i njihovi vršnjaci. Radni terapeuti će usmjeriti intervencije na prilagodbe aktivnosti hranjenja, oblaĉenja, toalet treninga, igre, školskih aktivnosti, zadataka i uĉenja kako bi integracija bila uspješna. Radnoterapijskim intervencijama pospješuju se vještine fine i grube motorike, senzorike, komunikacije i kognitivnih vještina s ciljem lakšeg savladavanja zadataka obrazovnog procesa. Edukacijom odgajatelja, uĉitelja i vršnjaka radni terapeuti pospješuju uspješno prihvaćanje djece u sustav obrazovanja. Praksa prihvaćanja, vrednovanja, osnaţivanja i podrţavanja raznolikog akademskog i društvenog uĉenja meĊu uĉenicima naziva se inkluzivno obrazovanje. Inkluzija se temelji na vjerovanju u inherentno pravo svake osobe na potpuno sudjelovanje u društvu te podrazumijeva prihvaćanje razliĉitosti koja se razvija unutar vrtićkog i školskog okruţenja te zajednice. Ĉetiri najvaţnije prednosti integracije djece sa sindromom Down u obrazovni sustav su: poboljšane akademske, socijalne i komunikacijske vještine te odnosi s vršnjacima. U inkluziji vršnjaci pruţaju podršku u vrtiću, uĉionici i zajednici kao saveznici i prijatelji. Ukljuĉivanje djece sa sindromom Down u redovno obrazovanje vrlo je vaţan prediktor za daljnji tijek ţivota. Radnoterapijske intervencije usmjerene su na prilagodbu aktivnosti, okoline, ali i društva. Prihvaćanjem razliĉitosti smanjuje se degradiranje te podiţe svijest o jednakosti svih ljudi.