SAŽETAK Održavanje prohodnosti dišnog puta u hitnim situacijama predstavlja značajan izazov za medicinsko osoblje, bez obzira na dob pacijenta. Kako bismo pravodobno pomogli osobi, važno je poznavati anatomiju dišnog sustava. Anatomija dišnog sustava sastoji se od gornjeg i donjeg dišnog trakta. Gornji dišni trakt čine nos, nosna šupljina, ždrijelo i grkljan. Donji dišni trakt sastoji se od traheobronhalnog stabla. Disanje je podsvjesno i događa se automatski te se kontrolira centrom za disanje koje je na bazi mozga. Zdrava odrasla osoba u minuti udahne i izdahne oko 15 puta. Nekoliko je uzroka prestanka disanja, a to su najčešće opstrukcija dišnih puteva, srčani zastoj te depresija centra za disanje. Opstrukcija dišnog puta može biti potpuna i djelomična. Za održavanje dišnog puta otvorenim potrebna su određena pomagala. U njih ubrajamo orofaringealni i nazofaringealni tubus. Održavanje dišnog puta može biti invazivno i neinvazivno. Neinvazivno održavanje dišnog puta obuhvaća skup postupaka i tehnika koji se primjenjuju kako bi se osigurala prohodnost dišnih puteva bez potrebe za invazivnim zahvatima poput endotrahealne intubacije. Ova metoda pruža alternativu za pacijente koji ne zahtijevaju mehaničku ventilaciju, ali imaju otežano disanje ili potrebu za potporom disanja. Glavne tehnike uključuju primjenu kisika, uporabu maski za lice, kontinuiranu pozitivnu tlak u dišnim putevima i dvofaznu pozitivnu tlak u dišnim putevima. Neinvazivno održavanje dišnog puta ima svoje prednosti u smislu smanjenja komplikacija i rizika povezanih s invazivnim postupcima te pružanja udobnosti pacijentima. Važno je pravilno odabrati i primijeniti odgovarajuće tehnike ovisno o kliničkom stanju pacijenta kako bi se osigurao adekvatan protok zraka i podrška disanju. Zbrinjavanje dišnog puta podrazumijeva osiguravanje otvorenosti i prohodnosti dišnih putova. Za uspješno zbrinjavanje dišnog puta potrebno je posjedovati raznoliko znanje i vještine, kao što su temeljito poznavanje anatomije dišnih putova, sposobnost predviđanja mogućih poteškoća pri održavanju dišnog puta, razvijanje individualiziranog plana za pacijenta u specifičnoj situaciji te vještine potrebne za provedbu tog plana koristeći širok spektar dostupnih pomagala i tehnika