SAŽETAK Dijabetes je kronični metabolički poremećaj karakteriziran visokim razinama glukoze u krvi koje su posljedica apsolutnog ili relativnog nedostatka inzulina, u kontekstu disfunkcije beta stanica, inzulinske rezistencije ili oboje. Dijabetes je jedna od najbrže rastućih bolesti diljem svijeta, a predviđa se da će pogoditi 693 milijuna osoba do 2045. godine. Iako se klasično dijeli na autoimuni oblik s ranim početkom (dijabetes tipa 1) i neautoimuni oblik s kasnim početkom (dijabetes tipa 2), postoje dodatni klinički prepoznatljivi podtipovi, kao što je monogeni dijabetes (npr. dijabetes mladih u zreloj dobi ili neonatalni dijabetes), gestacijski dijabetes i mogući autoimuni oblik s kasnim početkom (latentni autoimuni dijabetes u odraslih). Učestalost dijabetesa tipa 1 u male djece (dob <6 godina) raste. Smjernice za upravljanje dijabetesom koje nudi Američka dijabetička udruga i zdravstveni timovi razumljivo stavljaju veliki teret odgovornosti na skrbnike za provjeru razine glukoze u krvi male djece, davanje inzulina i praćenje prehrane i tjelesne aktivnosti s krajnjim ciljem održavanja čvrste kontrole glikemije. Razarajuće makrovaskularne (kardiovaskularne bolesti) i mikrovaskularne (dijabetička bolest bubrega, dijabetička retinopatija i neuropatija) komplikacije dijabetesa dovode do povećane smrtnosti, sljepoće, zatajenja bubrega, i općenito smanjenu kvalitetu života kod osoba s dijabetesom. Klinički čimbenici rizika i kontrola glikemije sami po sebi ne mogu predvidjeti razvoj vaskularnih komplikacija. Cilj rada je opisati šećernu bolest te njene specifičnosti, akutne i kronične komplikacije te opisati koliko je važna uloga medicinske sestre / tehničara u zbrinjavanju djece oboljele od šećerne bolesti i intervencije u zbrinjavanju tijekom zdravstvene njege.