SAŽETAK Razvoj medicine, uz korištenje suvremenih tehnologija, znatno je utjecao na podizanje kvalitete i produljene ljudskog života. Zdravstvena stanja pacijenata koja su se do prije par desetljeća smatrala smrtonosnim ili su, u najboljem slučaju, značili mukotrpan i bolan život, danas se mogu izliječiti transplantiranjem organa. Transplantacija organa predstavlja jedno od najznačajnijih i najvećih medicinskih postignuća u liječenju pacijenata s akutnim ili kroničnim zatajenjem organa. Transplantacija je indicirana kada se funkciju bolesnog organa više ne može uspostaviti konzervativnim ili standardnim kirurškim metodama, a životni vijek pacijenta biva značajno skraćen. Uznapredovanjem bolesti sve je više indikacija, a manje kontraindikacija za transplantaciju. Sukladno tome, velika važnost se pridaje prijetransplantacijskom periodu kada je iznimno značajna pravilna evaluacija i obrada pacijenta te stavljanje na listu čekanja. Važno je naglasiti da transplantacija nije prvi izbor liječenja već zadnji te da se pacijenti nakon transplantacije organa suočavaju s dugotrajnom i složenom, često doživotnom, postoperativnom njegom koja je ključna za cjelokupni uspjeh transplantacije. Zdravstvena njega pacijenta u posttransplatacijskom periodu podrazumijeva širok spektar aktivnosti koje su usmjerene na pružanje cjelovite njege pacijentima nakon transplantacije organa. Ove aktivnosti uključuju praćenje vitalnih znakova i funkcija organa, primjenu adekvatnih imunosupresivnih lijekova, prevenciju infekcija, otkrivanje i liječenje komplikacija, savjetovanje o zdravom načinu života te pružanje psihološke podrške. Uspješna posttransplantacijska zdravstvena njega zahtijeva suradnju multidisciplinarnog tima koji uključuje transplantacijskog kirurga, liječnika specijalista, sestrinski tim, farmaceuta i drugo medicinsko osoblje. Jedan od najvećih izazova je dugoročno održavanje uspješne funkcije presađenog organa što se postiže kontinuiranim i preciznim praćenjem pacijenta s ciljem pravovremenog otkrivanja eventualnih promjena zdravstvenog stanja te adekvatnog reagiranja na iste. U periodu nakon transplantacije iznimno je važna i suradnja samog pacijenta. Pružanjem psihološke podrške i educiranjem pacijenta o poželjnim životnim navikama te važnosti pravilne primjene imunosupresivne terapije, smanjuje se mogućnost pojave komplikacija. U ovom završnom radu bit će prikazane ključne komponente opće posttransplantacijske zdravstvene njege u kontekstu transplantacije različitih organa kao što su bubrezi, jetra, srce i pluća. Bit će istaknuti najčešći problemi i komplikacije koje se javljaju te kako ih prepoznati i liječiti. Bit će obrazložena važnost pravilne primjene imunosupresivnih lijekova, kao i preporuke o načinu života nakon transplantacije. U konačnici, cilj ovog završnog rada je dati pregled ključnih aspekata opće posttransplantacijske zdravstvene njege u svrhu kompletne rehabilitacije pacijenta i istaknuti važnost suradnje multidisciplinarnog tima u pružanju učinkovite zdravstvene skrbi pacijentima nakon transplantacije organa