Za predlaganje najefektivnijih mjera usmjerenih prema otkrivanju i otklanjanju uzročnika, prekidanju putova prijenosa infekcije i uspostavljanju otpornosti prema infekciji neophodno je poznavati epidemiologiju virusnih hepatitisa. Uspostavljene mjere mogu se usmjeriti prema dobi bolesnika, prema osobama povećanog rizika od oboljenja ili na cjelokupnu populaciju. Njihovo sprječavanje i suzbijanje predstavlja interes cjelokupnog zdravstvenog sustava i cijele zajednice zbog čega su mjere za njihovo suzbijanje regulirane zakonskim propisima. Na osnovnu epidemioloških obilježja, kliničke slike i liječenja postoji najmanje pet različitih virusnih hepatitisa uzrokovanih hepatotropnim virusima koji se primarno umnožavaju u jetrenome tikvu. To su virusni hepatitis A (HAV), virusni hepatitis B (HBV), virusni hepatitis C (HCV), virusni hepatitis D (HDV) i virusni hepatitis E (HEV). Virusi se međusobno razlikuju po građi, podrijetlu i epidemiološkim značajkama, no svih pet tipova uzrokuje klinički sličnu bolest. Milijuni oboljelih nose virus u sebi bez znakova bolesti što dovodi do kronične bolesti jetre zbog čega predstavljaju poseban javnozdravstveni problem. U nekim slučajevima se bolest očituje karakterističnim simptomima kao što su slabost, umor, povišena tjelesna temperatura, gubitak apetita, mučnina, povraćanje i žutica. Također, postoje i rijetki fulminantni oblici bolesti s visokom smrtnošću. Protiv hepatitisa B postoji učinkovito cjepivo te je ujedno djelotvorno i protiv infekcije hepatitisom D. Također postoji i cjepivo protiv hepatitisa A dok za hepatitis C i D zasad nema. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije virusni hepatitis pogađa stotine milijuna ljudi diljem svijeta, uzrokujući smrt oko 1,5 milijuna ljudi godišnje, najčešće od hepatitisa B i C.