U Hrvatskoj se godišnje rodi oko 36 000 živorođene djece, od njih 0,6 do 1% rodi se sa prirođenom srčanom greškom. Razvoj srca izrazito je složen proces koji se odvija kroz nekoliko faza, tijekom fetalnog razdoblja dijete ima fetalni krvotok koji je prilagođen intrauterinom razvoju, nakon rođenja djetetovo se tijelo i svi sustavi naglo moraju prilagoditi samostalnom funkcioniranju. U procesu razvoja djetetova srca, te nakon rođenja tijekom prilagodbe fetalnog na sistemski krvotok mogu se dogoditi srčane greške. Genetska uvjetovanost ističe se kao najčešći čimbenik rizika, no postoje mnogi drugi čimbenici rizika kao što su dob majke, izloženost organskim otapalima, infekcija virusom rubeole, pretilost, febrilne bolesti i izloženost herbicidima. Prirođene srčane greške mogu se podijeliti prema anatomskim, kliničkim ili hemodinamskim kriterijima. U ovom radu srčane greške podijelili smo prema hemodinamici. Stoga ih dijelimo na prirođene srčane greške bez šanta, srčane greške s desnolijevim i lijevo desnim pretokom. Ventrikularni septalni defekt (VSD) najčešća je srčana greška s učestalošću od 34,6%. Ovisno o lokalizaciji srčane greške, simptomi se mogu pojaviti odmah po rođenju, nakon nekoliko mjeseci ili godina. Kao najčešći simptomi ističu se dipneja, cijanoza, smanjeno podnošenje napora, tahipneja te učestale respiratorne infekcije. Dijagnostički postupci uključuju invazivne i neinvazivne metode kao što su laboratorijska dijagnostika, RTG snimanje, UZV, auskultacija, ehokardiografija te kateterizacija srca. Način liječenja određuje se ovisno o prisutnosti simptoma, liječenje uključuje primjenu farmakoterapije te kirurško liječenje. Medicinska sestra ističe se kao važan član multidisciplinarnog tima, pružanje cjelovite skrbi te dobar plan zdravstvene njege osigurati će djetetu brži oporavak.