Patelarna tendinopatija je sindrom prenaprezanja patelarne tetive koljena koji se najčešće javlja kao posljedica „skakačkih sportova“ poput odbojke, košarke, skoka u vis i u dalj i trčanja na duge pruge pa se još naziva i „skakačko koljeno“. Predisponirajući čimbenici patelarne tendinopatije dijele se na intrinzične, a to su, primjerice - ranija ozljeda koljena, tjelesna masa, indeks tjelesne mase, omjer struka i bokova, razlika u duljini nogu, visina luka stopala, fleksibilnost i snaga mišića kvadricepsa i hamstringsa, fleksibilnost tetive i izvedbe okomitog skoka i ekstrinzične - obujam i učestalost treninga, a mogu utjecati i promjena površine, broj ponavljanja i apsorpcija udarca. Klasificira se u četiri progresivna stanja prema ozbiljnosti, 1. stadij karakteriziran je bolovima koji se javljaju samo tijekom sportske aktivnosti, u 2. stadiju bol se javlja na početku sportske aktivnosti, nestaje nakon zagrijavanja i ponovno se javlja pri umoru. Stadij 3. obilježava stalna bol tijekom aktivnosti i u mirovanju, a 4. stadij bolesti definira se kao ruptura patelarne tetive. Glavni simptomi koji karakteriziraju ovaj sindrom prenaprezanja su bol i oteklina. U dijagnosticiranju se koristi ultrasonografija, magnetska rezonanca, Collor i Power Doppler kojima su vidljive degenerativne promjene unutar same tetive. Fizioterapeut procjenjuje stanje pacijenta uz pomoć VISA-P upitnika, VAS skale boli, palpacije, inspekcije, testa jednonožnog čučnja na kosini, procjene mišićne snage i opsega pokreta zgloba. Protokol rehabilitacije razdijeljen je na tri faze, prva, modulacija boli i upravljanje opterećenjima, druga faza kojoj pripadaju vježbe jačanja i progresija opterećenja, a u posljednjoj fazi provodi se funkcionalno jačanje i povratak opterećenju. Rehabilitacija se najprije provodi po fazama, konzervativnim metodama, terapijskim vježbama, manualnom, fizikalnom i farmakološkom terapijom, ortozama te naposljetku, ako konzervativne terapije ne pomognu, operativnim liječenjem.